Još je jedna prepreka uspješno preskočena! Osječani su slavili i treći puta u nizu, drugi uzastopni kada je riječ o domaćem Prvenstvu. Svladali su Lokomotivu u Kranjčevićevoj i još se više pomaknuli prema vrhu tablici u kojem im je po svemu i mjesto. Najavljivali smo da će to biti zahtjevna i teška utakmica za Bijelo-plave, ali takve će uglavnom i biti sve one koje nas očekuju u nastavku ligaškog natjecanja.

Veseli nas dobra igra, spoznaja da je momčad bila uporna i sa dosta samopouzdanja, pa je negativan rezutat na poluvremenu uspjela preokrenuti u svoju korist. Postići tri pogotka na terenu svoga protivnika nikada i nikome nije baš jednostavno, tako da je ovaj trijumf poprilično razveselio i trenera Zekića. On je ostao dosljedan u razmišljanju i odluci da su mu svježiji igrači, koji su do sada imali manje nastupa, odnosno skromniju minutažu, bolja opcija za susrete između europskih iskušenja. S obzirom na rezultat, ali i ono što je momčad pokazala na terenu, očito je bio u pravu.

Odlučni i samouvjereni

Vratar Malenica i veznjak Mudražija bili su jedini u početnoj jedanaestorici od onih koji su do sada stekli status standardnih prvotimaca. Međutim, često od stručnoga stožera, ne samo Zekića, možete čuti da izbjegavaju konstrukcije „pričuvna momčad i alternacije“. Sve su to igrači našeg prvoligaša koji dobro treniraju i strpljivo čekaju svoju priliku. A onda znaju da im je važno takvu šansu iskoristiti. Uostalom, neki među njima su nastupili u četiri od pet dosadašnjih ogleda u borbi za bodove, pa je onda pomalo i nespretno i neutemeljeno govoriti da su u drugom planu.

U ovom tempu odigravanja utakmica, nužno je imati dvadesetak stalno upotrebljivih igrača koji mogu na pravi način odgovoriti postavljenim zadaćama, a Osijek je to u subotu prezentirao. Bio je odlučan, od prve minute tražeći put do pobjede, a nije odustajao ni kada je, uslijed nekih pogrešaka, protivnik u dva navrata dolazio u vodstvo. Nisu se gosti zbunili, nastavili su igrati svoju igru i na kraju se izborili za pobjedu.

Osijek treba ovakvog Bobana!

I pritom je manje važno tko je imao veći ili manji doprinos jer netko uvijek iskoči u odnosu na ostale. Ovaj puta je, recimo, Boban bio pravi „jocker“ s klupe nakon što je neke susrete propustio i nije konkurirao za momčad. Sada je svojim ulaskom inicirao dosta dobrih stvari, uostalom, izborio se za jedanaesterac, a zabio je i pobjedonosni pogodak u finišu dvoboja. Zekić je odmah zaključio kako takvog Bobana treba za nastavak sezone i nada se da će ovo biti i pozitivni „okidač“ za robusnog napadača iz Velike.

Tu je i Perošević koji sigurno može i mora pridonijeti kvalitetnoj rotaciji u napadu, baš kao i Grgić. Možda je trenutno svestrani i borbeni Pušić najbliže jedanaestorici koja će se u četvrtak suprostaviti Austrijancima u Gradskom vrtu u završnom pretkolu Europske lige, no to ćemo prepustiti treneru i njegovoj prosudbi. Spremni su i svi ostali, pa sada već možemo govoriti i o Zekićevim „slatkim brigama“, kada treba odlučiti između dva (ili više) kvalitetna rješenja...