Da je nogomet nerijetko nepredvidljiv, možda pomalo nepravedan i prevrtljiv, uvjerili smo se u susretu našeg Osijeka i bečke Austrije. Ne želimo reći da je pobjeda suparnika nezaslužena,  nego ukazati na činjenicu da ponekad samo jedan detalj na utakmici može okrenuti u nekom drugom smjeru. To je bio trenutak kada je, u 19. minuti, Barišić iz kaznenog udarca pogodio vratnicu od koje se lopta jednostavno nije htjela odbiti iza gol-linije nego se „prošetala“ paralelno s njom.

Da su Bijelo-plavi tada svoju prednost povećali na 2:0, teško bi Austrijanci uspjeli izbjeći poraz, a tko zna, možda bi Osječani uvjerljivo slavili . No, dobro je rekao Zekić, odgovor na to pitanje nikada nećemo dobiti. Vidjeli smo, s druge strane, kako je gostujućem napadaču Monscheinu stativa na suprotnim vratima bila „saveznik“ kada je vrlo precizno gađao i nažalost – pogodio za izjednačenje. Dakle, možemo govoriti kako su doslovno centimetri odlučivali o konačnom ishodu, a sreća se priklonila bečkoj momčadi.

Brojne su šanse ostale neiskorištene

Zamislite situaciju da je Osijek već i prije polovice prvog poluvremena imao vodstvo od dva gola razlike, kakav bi to bio vjetar u leđa osječkom sastavu,  a uteg oko nogu njihovih protivnika. Ovako se dogodilo suprotno, Austria je desetak minuta kasnije učinila ono što je Fink prvenstveno i priželjkivao prije dvoboja u Gradskom vrtu. Njegovi su izabranici matirali domaćina i bio je to prvi europski pogodak kojega su naši nogometaši primili na svom terenu u ovim kvalifikacijama, tek u četvrtom nastupu. Imali su Osječani nakon toga dosta situacija iz kojih su mogli još poneki puta svladati Hadžikića, no sve je ostalo samo na pokušajima.

Da je barem u nekoj od izglednih šansi Ejupi još jednom uspio zatresti mrežu, okus ne bi ostao gorak jer nije isto ići na uzvrat s 1:2 ili 2:2 koliko je na  kraju moglo biti. Ne zaboravimo ni prigode Grezde, Šorše i Barišića na samome kraju, kada nam se činilo da gol „visi u zraku“. Naravno da su u tom pritisku domaćina i Austrijanci imali neke svoje šanse, ali njima promašaji nisu stvorili glavobolju. Dojam je da smo vidjeli dvije prilično izjednačene momčadi, pa ćemo onda otvorenim ostaviiti i pitanje koja će od njih dvije izboriti prolaz u Europsku ligu...

Europsko iskustvo puno znači

Pisali smo u najavi o iskustvu Austrijanaca u euro-kupovima. Pokazalo se da je to kvalitetna momčad, što je uostalom osječki stručni stožer u više navrata i potvrđivao u svojim analizama. Kapetan Holzhauser, nekadašnji član Stuttgarta, dirigirao je njihovom igrom i to bez neke osobite trke u oba pravca, ali su njegove lopte točne, a udarac očito ubojit. Trener Fink je posebno izdvojio iskusnog stopera, 34-godišnjeg Westermanna koji je nedavno stigao u Austriju upravo da svojom rutinom i mirnoćom drži zadnju liniju kao što je to činio u Osijeku. Čovjek je igrao u Schalkeu, HSV-u, Betisu, Ajaxu, ima i 27 nastupa za A reprezentaciju Njemačke, a to je u ovakvim ogledima od velikog značaja.

I bez obzira na sve, Osječani su mogli nokautirati austrijskog viceprvaka. To nam daje nadu, uz veći broj stvorenih prilika, da bi na uzvratu u St. Poeltenu Osijek mogao priuštiti vrlo ozbiljnom suparniku poneku gorku pilulu. Ako je Austria mogla slaviti u Gradskom vrtu, zašto ne bi i Osječani krenuli na put s nadom da mogu, nakon PSV-a, ostvariti još jedan podvig. U 90 minuta zaista je sve moguće, a najvažnije je da igrači u to vjeruju.