I dvanaestu utakmicu za redom osječki je prvoligaš postigao pogodak u borbi za bodove. Šteta je, dakako iz našeg kuta gledajući, što dobra igra u Maksimiru nije rezultirala i pobjedom u derbiju. Pogodak primljen na isteku sudačke nadoknade vremena pomutio je potpuno rezultatsko zadovoljstvo, ali nije mogao pokvariti dojam kojega su Bijelo-plavi ostavili protiv lidera na tablici. Dinamo je sretno i spretno uspio izbjeći poraz pred svojom publikom, a već i sama činjenicda se Osječani više ne zadovoljavaju time da ne gube u dvobojima s višestrukim prvakom na njegovom terenu, govori i o drugačijem mentalitetu osječke momčadi.

Kako je Zoran Zekić i najavljivao prije polaska u Zagreb, Osijek u svakom susretu ima pravo očekivati pozitivan ishod, bez obzira na protivnika, njegovu snagu i rejting jer su Škorić i suigrači kroz europske nastupe pokazali da imaju kvalitetu da bi i konkurentima u HNL-u zadali glavobolje. Uostalom, o tomu svjedoči i spoznaja da u prethodna četiri derbija niti jednom nisu izgubili, a u subotu navečer su bili na pragu i trećega trijumfa...

Pobjeda bi bila zaslužena...

Užitak je bio gledati Zekićeve izabranike u prvih tridesetak minuta utakmice. Baš sve je funkcioniralo prema dogovoru uoči izlaska na travnjak, pa je Dinamo bio nemoćan, a Osječani su osim vodstva imali i potpunu kontrolu i sigurnost u igri. Brzo su se iz čvrste i organizirane obrane transformirali u protunapade, što je Modrima zadavalo dosta problema. Svi su za vrijeme odmora komentirali kako su gosti kompaktniji i konkretniji, no bilo je teško očekivati da će Dinamo i u nastavku ostati bez svojih pravih prigoda i mogućnosti za promjenu rezultata.

Pritisnuo je domaćin u drugom poluvremenu i u nekim situacijama bio blizu izjednačenju, posebice u 56. minuti kada Soudani nije uspio svladati odličnog Malenicu s bijele točke, a Hodžić promašio prazan gol poneku sekundu kasnije nakon obrane osječkog vratara. Još je bilo nekoliko opasnijih pokušaja, ali su čiste prilike bile i na suprotnoj strani. Hajradinovića je pomoćni sudac zaustavio u čistoj situaciji, Bobanov je udarac glavom bio zamalo neprecizan, Grgić je imao „zicer“, Ejupi je također mogao zabiti za 0:2... Stoga nitko ne bi mogao reći da je pobjeda Osijeka nezaslužena, da se nije dogodila nesmotrenost Bijelo-plavih neposredno uoči posljednjeg sučevog zvižduka.

Konkurentni svima za vrh tablice

Dinamo je, doduše, bio uporan u želji za izjednačenjem, ali nam se u tim završnim minutama ni po čemu nije činilo da će se ono i dogoditi. No, u nogometu je dovoljno da koncentracija samo na trenutak popusti i da to bude kažnjeno, što se našim igračima dogodilo u zadnjoj minuti.

Osječka je momčad pokazala da uz taktičku disciplinu i odgovornost, te maksimalno motivirani pristup, može biti konkurentna i klubovima koji su bolje plasirani na tablici.  To je ono o čemu smo govorili i nakon eliminacije iz Europe, vjerujući da Osijek može pomrsiti račune Rijeci, Dinamu i Hajduku. To je zapravo i najveća vrijednost onoga što su Osječani prezentirali u Maksimiru, kada već nisu ostvarili pun pogodak...