Nastavili su Osječani niz pozitivnih rezultata i protiv Lokomotive u Gradskom vrtu. Do važne pobjede naš je prvoligaš došao u drugih 45 minuta, kada je postigao sva tri pogotka i osvojio bodove s kojima je došao do drugog mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Prestigli su Bijelo-plavi Rijeku i Hajduk te su sada odmah iza vodećeg Dinama, pa je i to važna spoznaja nakon trijumfa nad „Lokosima“ koji su se držali u prvom poluvremenu i posebice početkom nastavka, međutim, ipak je Osijek bio nadmoćan i puno poduzetniji u odnosu na protivnika.

To je potvrdio s tri postignuta pogotka, bez ijednog primljenog, pa je na taj način ponovljena najuvjerljivija pobjeda ove sezone, protiv zaprešićkog Intera kada je također bilo 3:0. Sedmi puta ove sezone Osječani su ostvarili pun pogodak, pritom su poboljšali i gol-razliku koja sada iznosi plus 10, što također vrijedi istaknuti.

Riskantno, ali potpuno učinkovito

Promijenio je Zoran Zekić formaciju, procjenivši da izostankom Barišića, Bočkaja i Šorše ne može dobiti ono što bi želio na bočnim pozicijama. Zato ih je ovaj puta žrtvovao posloživši momčad u rasporedu 3-4-2-1, što je djelovalo prilično riskantno, ali se pokazalo ispravnom odlukom. Škorić je potvrdio da može igrati na svim pozicijama, to je all-round igrač za kojega će i svaki od suparničkih trenera konstatirati da bi ga poželio imati u sastavu, Barać je imao nešto više problema na lijevoj strani, ali ipak mu je prvi puta da se maknuo s pozicije stopera uz aut liniju.

Lukić je ulogu središnjeg braniča odradio vrlo sigurno, a stigao je postići i pogodak nakon prekida, kada je bio na pravom mjestu i koncentriran pred vratima Šempera. Odgovornu je zadaću imao i Mioč (isto vrijedi i za Mudražiju) jer je trebalo zatvarati leđa suigračima kada bi krenuli naprijed, što je odradio sasvim dobro, baš kao i Jambor u samoj centrali, kao zadnji vezni.

Dobra reakcija igrača s klupe

Imali smo i odličnu reakciju igrača koji su ušli s klupe. Boban je, recimo, protiv Rijeke imao zapaženu ulogu na Rujevici, sada je ostao u pričuvi jer je Zekiću trebao i detonator u slučaju da se gostujuća „brava“ ne otključa do neke 60. minute. Robusni je napadač Osječana bio latentna opasnost u svojim prodorima, a pomalo s(p)retno i asistent Lukiću kod vodećeg gola. Vrlo dobro je reagirao i Marić, zamijenivši Ejupija. Odmah se našao u nekim situacijama u kojima je mogao biti strijelac, što je i dočekao u 80. minuti, iskoristivši sjajno dubinsko proigravanje Hajradinovića. Postigao je svoj prvi pogodak za Osijek u HNL-u, dok je Hajradinoviću to uspjelo već četvrti puta, pa je i nadalje vodeći „topnik“ Bijelo-plavih.

Mrežu je pogađao Hajduku, Istri u dva navrata i sada Lokomotivi, a od njega se ipak prvenstveno očekuju kvalitetna proigravanja, kakvih je imao i u subotu navečer. U svakom slučaju, vidjeli smo dobru i učinkovitu osječku momčad, prilagodljivu i nešto drukčijim trenerovim zahtjevima. Stoga su i navijači nagradili pljeskom naše nogometaše koji, uz tri postignuta gola, nimalo bezazlenom protivniku nisu dopustili niti jedan udarac u okvir Maleničinih vratiju...