Šteta što u Gradskom vrtu nije bilo više gledatelja koji su došli pogledati utakmicu našeg prvoligaša protiv Slaven Belupa, bez obzira na nešto hladnije vrijeme i temperaturu oko nule. No, i svi oni koji su ostali uz male ekrane, imali su prigodu vidjeli vrlo dobro izdanje Bijelo-plavih, zasigurno najkonkretnije i najbolje nakon one velike pobjede nad Rijekom na Rujevici.

Od samoga početka, pa sve do kraja susreta, Osijek je djelovao agresivno i odlučno, nizale su se opasne akcije na polovici suparnika koji nije uspio neutralizirati stalne pokušaje domaćina, čija je pobjeda mogla biti izraženija i s puno većim rezultatom od 2:0. Uputili su domaći čak 19 udaraca prema vratima Markovića, dva puta je gostujućeg čuvara mreže spašavala vratnica, a u više je navrata imao i sreće jer ga je lopta doslovno – pogađala.

Pritisak od početka do kraja

Ulazak u utakmicu bio je baš po Zekićevoj želji i volji Osijekovih navijača. Pritisak od prve minute, bez nekog uvodnog odmjeravanja snaga. Stisnuli su Osječani Ivkovićevu momčad, u svakom napadu tražili mogućnost da što brže i jednostavnije dođu u situaciju iz koje bi ozbiljno zaprijetili. Pritom je opasnost „farmaceutima“ prijetila sa svih strana, pa je bilo samo pitanje trenutka kada će im lopta završiti u mreži. Dogodilo se to u 17. minuti kada je Lopa, napokon, podsjetio na ona svoja najbolja izdanja iz prošle sezone. Postigao je lijep pogodak, njegov prvi ove sezone, a kada je on raspoložen i konkretan, onda i Osijek definitivno izgleda bolje. Nakon toga je Hajradinović pogodio vratnicu, nedugo zatim je i odlični Grgić uzdrmao gredu, a u silnim pokušajima domaćina, ni gosti nisu bili posve bezopasni jer su u dva navrata preko Bouadle zaprijetili Malenici koji je jako dobro reagirao u kritičnim situacijama.

Dobar odgovor na imperativ pobjede

I u drugih 45 minuta gledali smo istu sliku na terenu. Domaćin je stalno pritiskao, tražio povećanje vodstva, a svi su ofanzivni igrači imali barem poneku šansu. Šteta što Grezdina upornost nije bila nagrađena pogotkom u nekim vrlo izglednim situacijama, kao ni Marićev osjećaj da se nađe u pravom trenutku na pravom mjestu, nakon zaista brojnih ubačaja s krilnih pozicija. I Hajradinović je opet mogao biti strijelac, ali je ipak manje bitno tko je zabio i na koji način. Ovaj puta su to bila dva lijepa gola udarcima malo izvan kaznenog prostora, dovoljna za tri važna boda.

Naime, već se lagano nametao i imperativ pobjede u toj borbi za što bolji plasman u završnici prvog dijela sezone, nakon što se izgubilo u Zaprešiću, remiziralo kod kuće s Cibalijom i nespretno ispustilo dva boda na Poljudu. Osijek je na pravi način odgovorio takvoj zadaći i vjerujemo da će tako biti i u preostala dva nastupa do odlaska na zimsku stanku. I da je ovo povratak na pobjednički kolosijek.