Gabrijel Boban posebno se razveselio dolasku osječkih nogometaša u Veliku. Ovo je njegov kraj, obiteljska kuća udaljena je svega kilometar i pol od stadiona na kojemu Bijelo-plavi ovih dana treniraju, a svakoga dana dođe ga pozdraviti netko od prijatelja ili rodbine. Naravno da ni djeca iz Škole nogometa NK Papuk ne propuštaju priliku fotografirati se s napadačem našeg prvoligaša...

Igrao sam i ja nekada za Papuk, tu sam napravio prve nogometne korake. Potom sam bio u kadetima i juniorima Kamen Ingrada, a rano sam debitirao i za seniore. Igrao sam u onoj drugoligaškoj sezoni kada je klub, nažalost, nezadrživo ponirao i nije ga se moglo spasiti ni na terenu, ni izvan njega, pričao nam je Boban.

Najbolje tek dolazi

Gabrijel je išao u Osnovnu školu Ivana Gorana Kovačića u Velikoj, dok je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u Elektrotehničkoj školi u Požegi. Što se, pak, tiče nogometnog puta, brzo je potražio sreću izvan Požeštine:

Prvo sam išao u Viroviticu, potom sam bio u Vinogradaru i Pomorcu, a nešto su me zivkali Domžale i Međimurje, ali se nismo uspjeli dogovoriti. Naravno da sam najplodonosnije razdoblje prije dolaska u Osijek imao u prvoligašu Zagrebu, a nadam se da ono najbolje od mene tek dolazi.

Boban ima još dvojicu braće: Brunu koji je također nogometaš i trenutno pokušava pronaći angažman negdje u Austriji i Marija koji  živi u Zagrebu. U metropoli mu je i sestra Martina, dok je druga sestra Zorica u Pleternici. U Velikoj je ostala živjeti još jedino mama Katica.