Poznati i priznati osječki stomatolog govori o našem prvoligašu nekada i sada, novim vlasnicima, plasmanu Bijelo-plavih…

Među velikim navijačima Osijeka je i poznati, u svakom slučaju i priznati osječki stomatolog dr. Josip Čes. On je četiri godine za redom, od 2014. do 2017., osvajao priznanje portala www.najdoktor.com koji ocjenjuje pozitivne i negativne komentare pacijenata glede pružanja liječničke usluge. Inače, Dental centar „Čes“ djeluje od 2008., a danas ima četiri doktora dentalne medicine, specijalististu ortodoncije i ukupno dvadesetak uposlenika koji u dvije smjene djeluju na 250 kvadrata u Radićevoj 50.

I kao osmoškolac rijetko propuštao utakmice

Tema razgovora kojega smo vodili u ordinaciji dr. Česa bila je - NK Osijek.

Ljubav prema Nogometnom klubu Osijek traje još od osnovne škole. Mislim da sam negdje u petom razredu postao svjestan toga da počinjem navijati za Bijelo-plave.  Momčad se nakon one jedne ratne godine „progonstva“ vratila u Gradski vrt, a kako sam živio u blizini stadiona, u popularnoj „Stojedinici“, nekako se i podrazumijevalo da mi to postane preokupacija u mladosti. Mislim da sam do osmoga razreda propustio samo dvije ili tri domaće utakmice i to zbog toga što sam nešto „zabrljao“ doma, pa me je mama držala u kazni.

Tata se navijački „preobratio“

Pitali smo stomatologa koji brine i o dentalnome zdravlju mladih, pa i onih starijih nogometaša Osijeka što je svojedobno utjecalo na njegovu navijačku pripadnost?

Dugujem to okruženju i prijateljima. Naime, tata mi je bio hajdukovac, ali više nije jer je i on počeo navijati za Osijek. Neću reći da sam ga samo ja u tom smislu „preobratio“, nego je na to utjecala i situacija u samome gradu koja se ipak promijenila u odnosu na prijašnje godine.

„Ovo je neka sasvim druga priča“

Čes je posebno pohvalio sve ono što se događa izvan nogometnog terena, a vezano je uz aktivnosti i viziju novih vlasnika i Uprave:

Mislim da svatko tko razmišlja normalno i objektivno vidi da je ovo neka sasvim druga priča. Netko će možda reći da nema puno više publike na prvenstvenim utakmicama u odnosu na neka prošla vremena, ali ja bih zaključio da dolaze oni navijači koji bi to činili i da smo svojedobno ispali u Drugu ligu! Meni je, recimo, ritual da se nađemo na pivu u „Palaceu“ prije utakmice i onda se na Istoku izgalamimo i navijamo za našu momčad. No, ono što me posebno veseli je ta spoznaja da smo postali nogometno ime i u Europi!

Sve će ostati generacijama koje dolaze

I Josip je jedan od onih navijača koji u prvi plan ističu činjenicu da su u Gradskom vrtu zapuhali posve novi vjetrovi…

Oni koji možda misle da je ovo instant priča gadno se varaju! Da je netko mislio na brzinu zaraditi u svemu uložio bi na brzaka 40 milijuna, podigao 60 i otišao. No, ovi vlasnici ulažu u dovođenje mladih igrača, u osnaženje momčadi, a ono što je još i važnije – u izgradnju kampa i novoga stadiona. To je nešto što nam nitko neće moći oduzeti bez obzira na to tko će jednoga dana voditi Klub. Sve će to ostati nama i generacijama mladih koji će dolaziti u NK Osijek ili za njega navijati. 

„Ne možemo preko noći do titule“

Kada je riječ o rezultatima i plasmanu na tablici, pitali smo našega sugovornika za njegove dojmove dosad ostvarenim u ovoj sezoni?

Mislim da je trenutno prilično realno mjesto koje zauzimamo, iako smo možda mogli, i možemo, i stepenicu više. No, nije objektivno očekivati da se već sada možemo upustiti u borbu za naslov prvaka. Za nas je najvažnije da svake godine izborimo Europu, nadajući se da će doći i naše vrijeme za titulu, pa makar i za nekoliko godina… Možda smo i malo prebrzo i nerealno uzletjeli prošle godine u europskim razmjerima, pa su nam i očekivanja prevelika.

Zvali ga iz Posavine zbog dresova

Još je nešto Josip Čes želio istaknuti pri kraju našega razgovora, prisjećajući se i njemu najljepših dana iz ljeta prošle godine:

Vidjelo se kada smo igrali europske utakmice da su nam na stadion dolazili ljudi iz cijele Slavonije. Osobno znam one koji su dolazili i iz bosanske Posavine, koji nemaju veze s Osijekom, a bodrili su Bijelo-plave protiv PSV-a i Austrije. Zvao me je tada jedan pacijent iz Posavine koji je tražio da mu kažem gdje može kupiti deset dresova Osijeka za sebe i svoje prijatelje jer su u njima htjeli biti na tribini.