Zoran Zekić puno očekuje od svoje momčadi u dvoboju s pulskom Istrom 1961. To je naglasio i na konferenciji za novinare uoči susreta koji je na rasporedu u petak od 16 sati u Gradskom vrtu. Odmah na početku, naš je kormilar suočen s pitanjem o lojalnosti igrača prema njemu, a uslijed kritika koje su im upućene nakon dvije posljednje izvedbe u gostima kod Lokomotive i Rudeša…

Ni u jednom trenutku nisam osjetio da netko ne pokazuje lojalnost prema Klubu općenito ili da netko ne želi. Jednostavno smo došli u situaciju da trenutno ne možemo napraviti iskorak. Činjenica je da smo u krizi, a što se tiče negativnih reakcija u javnosti, u ovome se gradu svašta priča, ne samo o nogometu, nego i o puno drugih stvari te svatko ima neke svoje stavove i ideje što je apsolutno prihvatljivo, doduše ne znam i koliko normalno. To vam je, recimo, kao da kod kuće imate ženu s kojom živite dvadesetak godina i stalno vam kuha dobar ručak. I onda joj se dogodi neki tjedan u kojem baš i nije raspoložena, pa ne budete zadovoljni. No, to ne znači da vas i dalje ne voli… Svjestan sam da sam javna osoba o kojoj se valjda i najviše priča u našem gradu, nekada sam najpopularniji, a onda zatim najomraženiji, ali se ja s time i mogu i moram nositi, takav mi je posao. Znam da dajem sve od sebe, da sam odgovoran i prema svome Klubu, što mora biti i svaki pojedinac u našoj momčadi, pričao je trener Bijelo-plavih. 

I najboljima se događaju slične stvari 

Zekić ne bježi od kritike u smislu slabijih igara, priznaje i sam da je u više susreta bio nezadovoljan onim što je i osobno vidio, ali ga i loše raspoloženje brzo prolazi…

Prvenstveno sam kritičan prema sebi, no kada se smirim mislim da bismo ponekad trebalo malo „stati na loptu“ u takvim procjenama. Ne znam baš da je u svijetu lako pronaći Klub koji je u dvije godine uspio postići značajniji iskorak, a mi smo ga ipak ostvarili i to velikim dijelom. E sada, jesmo li mogli i bolje, vjerujem da jesmo, u puno utakmica, u nekima je, doduše, moglo biti i gore. Puno je tu okolnosti i razloga zbog čega nam se nešto dogodilo, zašto u nekim situacijama nismo izgledali bolje. Ne treba od toga bježati, niti ja to osobno činim. Treba priznati da u posljednje dvije utakmice u igri s loptom, dakle prema naprijed, nismo pokazali apsolutno ništa, no bili smo ovih dana svjedoci da se i najboljim momčadi događaju slične stvari. Barcelona je, eto, sasvim podbacila protiv Rome, Messi se nije sastao s loptom, tako da se to u nogometu događa. Treba i kod nas dobro izanalizirati, a imamo dovoljno vremena do početka sljedeće sezone da bismo vidjeli što i kako napraviti i s kojim snagama. 

Nedostaju dva-tri prava „mangupa“

Dotaknuo se osječki kormilar i (pr)ocjena o limitima svojih izabranika, o čemu se također lamentira u javnosti:

Kada sve ovo pričam ne tražim alibiti ni za sebe, ni za svoje igrače, ali kada vidimo koliki smo iskorak napravili s nekim igračima, sadašnjima i bivšima, u protekle dvije godine, nešto u svemu ipak postane jasnije. Sjetimo se gdje su bili Lukić, Arsenić, Malenica, Mioč, Grgić, pa i Mudražija koji nam je došao sa strane. Znači da smo ipak nešto postigli, iza nas su itekako dobri rezultati u Europi, u Ligi smo napravili značajan pomak u odnosu na raniju borbu za opstanak, a razvijali smo i neke svoje mlađe igrače. Nekima se i značajno podigla cijena na tržištu, no znam da smo mogli biti i kvalitetniji. Treba znati da mi do sada nismo dovodili one igrače koje zovemo „kapitalcima“ i koji bi napravili značajnu razliku na terenu. Dakle, nije stvar limitiranosti, nego da dovedemo dva-tri prava „mangupa“ u onom smislu da rješavaju utakmice. Dolazak Milovića je potvrda što znači angažirati kvalitetnog i karakternog igrača koji također može imati propusta, ali se na njega u svemu možeš osloniti jer je kvaliteta neupitna. 

Dečki nisu zaboravili igrati nogomet

Pojasnio je to Zekić i na primjericu dvoje mladih prvotimaca…

Opet ću ponoviti, nije se jednostavno Mioču i Mudražiju razvijati bez nekog iskusnijeg, razigranog veznjaka uz kojega bi stasavali. Obojica bi se vjerojatno razvijala i brže i bolje da imamo nekoga s onim karakteristikama koje sam već spomenuo. Mi smo možda i mogli pobijediti u jednom od ova dva posljednja susreta, da smo bili malo poduzetniji, no to opet ne bi sakrilo naše probleme, samo bi možda rezultatski bolje izgledalo. Izvući se možemo samo angažmanom i radom, nismo zaboravili igrati nogomet, samo moramo ono što radimo na treninzima češće preslikati i na utakmici. Ne mogu reći da imam ikakvih problema na treninzima, naprotiv, u 95 posto njih sam vrlo zadovoljan kako dečki rade. Što se tiče samoga angažmana i pristupa, zaista ne mogu reći da netko od njih neće. 

Protiv Istre će biti drugačije

Spomenut je ponovno i taj fajterski pristup, kao nešto što nedostaje u igri našeg prvoligaša i što bi trebalo poboljšati… 

Svjestan sam da to u nekim susretima, posebno u ovima prošloga tjedna, nije izgledalo dobro. Protiv Istre to neće biti tako, od prve minute ćemo zaigrati angažirano, napadački, dakako i s vjerom u pobjedu. Nadam se da ćemo pritom biti i puno kombinatorniji, puno se više kretati bez lopte i tražiti dubinu na suparničkom dijelu terena. Ne želim da stalno igramo „okolo“, da ne preuzimamo rizik bez kojega je teško profitirati. 

Neće biti velikih promjena

Kada je riječ o sastavu koji će započeti utakmicu s Puljanima, Zekić nije previše toga unaprijed otkrivao:

Nisam za neke radikalne promjene, mislim da bi to bilo bježanje od problema koje imamo. Ovi dečki jednostavno moraju shvatiti da se samo zajedničkim snagama možemo izdignuti iznad krize u kojoj smo se našli. No, svi moraju dati svoj maksimum za momčad i Klub. Prošle godine smo bili izvrsni protiv protivnika iz donjeg dijela tablice, a slabiji protiv konkurentata iz vrha, sada je obratno, ali sve je to nogomet. 

Tko eventualno ispada iz konkurencije?

Grezda vjerojatno neće moći igrati jer još nije sasvim zaliječio ozljedu. Santini ostaje na vratima, vidjet ćemo gdje ćemo s Lopom, hoće li uopće igrati i na kojoj poziciji. Imamo još vremena do utakmice, pa ćemo se odlučiti.