Glavni grad ima oko 670.000 stanovnika i već na prvi pogled je pun kontrasta…  

Moldavija se ubraja među najsiromašnije europske države s prosječnom netto plaćom manjom od 200 eura. Nekadašnja republika SSSR-a neovisnost je stekla u kolovozu 1991. godine i od tada je samo nastavila svoju težnju očuvanja nacionalnog identiteta koji, barem na papiru, ima pretežno rumunjski utjecaj. Zastava je skoro pa rumunjska, službeni jezik također, a moldavska valuta se isto zove lej kao i kod njihovih zapadnih susjeda.

Ljudi se diljem zemlje uglavnom bave poljoprivredom, puno je onih koji žive u skromnim uvjetima, no glavni grad Kišinjev, odnosno njegov središnji dio, ipak nudi drukčiju sliku. Poput mnogih drugih zapadnjačkih metropola, Chisinau kako pišu Moldavci na svojim širokim prometnicama ima i skupocjene limuzine, doduše uz stare ruske trolejbuse i dotrajale „lade“, pa je kontrast često spominjala riječ kada govorimo o gradu u kojem će Osijek započeti ovogodišnju europsku epizodu.

I Moldavija ima 4,5 milijuna stanovnika

Što ukratko napisati o Moldaviji? Zanimljivo je, primjerice, da je kultura ispijanja vina nešto što se ovdje već tisućljećima podrazumijeva. Evo recimo, svoj pedeseti rođendan ruski je predsjednik Putin proslavio u nadaleko poznatoj vinariji Cricova, jednoj od najvećih na svijetu, pa i to svjedoči o kvaliteti ovdašnjeg tradicionalno najpopularnijeg pića.

Moldavija ima 4,5 milijuna stanovnika, a Kišinjev je daleko najveći sa 670.000 žitelja. Smješten je u središnjem dijelu države i podijeljen na pet administrativnih jedinica te se prostire na 120 kvadratnih kilometara. Inače je Kišinjev između dva svjetska rata bio u okviru Rumunjske, nakon čega ulazi u sastav nekadašnjeg Sovjetskog saveza.

Od igle do lokomotive

Riječ je o industrijskom centru Moldavije, naročito važnom za laku industriju i proizvodnju mašina, traktora, pumpi, hladnjaka i opreme za mjerenje. Veliki dio ukupne proizvodnje Moldavije dolazi upravo iz ovoga grada.

Inače, Kišinjev je poput otvorenog tržnog centra. Gotovo je nevjerojatna količina robe, pa i broja ljudi koji cirkuliraju središnjim gradskim ulicama na kojima se od ranih jutarnjih sati prodaje bukvalno sve, kako bismo često rekli – od igle do lokomotive.