Kako je dobro probuditi se ove nedjelje i sve svoje misli već od jutra usmjeriti samo na jedan događaj, na jedno mjesto i jednu momčad. Ta riječ neopisivo koja se stalno provlači u navijačkim pjesmama, komentarima svih onih koji uživaju u pobjedama i povijesnim uspjesima hrvatske nogometne reprezentacije zaista je postala neizostavna i odjekuje kod svih nas kao nikada ranije.

I zato i prije početka utakmice mi već imamo naše junake. Oni su se za takav status pobrinuli na svom putu do velikog finala i načinom na koji su do njega došli.

Vjera je postala beskrajna

Vidjeti Hrvatsku na vrhu svijeta donedavno je bilo ako ne nezamislivo, onda zasigurno ludo hrabro i preoptimistično. A došli smo tek na korak od ostvarenja snova. Doduše, taj će korak biti i najteži na cijelome putu, no postoji li uopće za ovu generaciju naše nacionalne vrste nešto, što u svojoj ruskoj misiji nisu u stanju dosegnuti na putu ka tronu? Uz onakav naboj, srce i ponos, kojim su „zarazili“ i sve nas, naša je vjera u njih postala beskrajna.

Idemo zajedno u još jednu veliku bitku, kako je to divno rekao Ivan Rakitić, bit će nas na terenu četiri i pol milijuna, pa nek' protivnik razmišlja kako nam se suprostaviti.

Sazrijelo vrijeme za uzvrat

Moskva je kroz povijest ispisivala brojne priče o događajima koji su ostali epohalni, a sada bi i za našu Domovinu mogla imati posebno mjesto. Da smo se baš tamo, u srcu najveće zemlje na svijetu, popeli na tron, poput najvećih osvajača koji su slavodobitno jurišali u svojim pohodima.

Francuska nam stoji na tom putu, kao i u polufinalu prije puna dva desetljeća. Tada su Galski pijetlovi slavili i uz osmijeh sreće, danas je sazrijelo vrijeme za uzvrat i to onaj s kamatama...

Stoga ne možemo dočekati 17 sati, da krene taj čudesni boj za titulu, najboljeg na svijetu. Sretno naša Hrvatska!