Dojam – Kada izostanu golovi, on je sigurno skromniji, pa je prvo poluvrijeme iz osječkog kuta bilo slabo. Ne i bez pravih prilika, međutim, nešto je ipak nedostajalo da bi se domaćina već u tom razdoblju utakmice natjeralo „na konopce“. Čim su Osječani ubrzali igru u nastavku, bolje se i više kretali bez lopte, Rudeš je ostao bez ikakve nade da bi mogao do iznenađenja. Zagrepčani su bili prisiljeni stalno se braniti, a da je pritom „prštalo“ u njihovom šesnaestercu. Od 20 udaraca gostiju prema suparničkim vratima (14 u okvir), moralo se dogoditi da inače dobri vratar Banić nekoliko puta kapitulira. Podatak da je Osijek u samo sedam minuta triput zatresao njegovu mrežu odraz je nadmoći i dominacije Bijelo-plavih i sukus onoga što je vezano uz kvalitetu obje momčadi…

Raznovrsnost – Imali smo četiri strijelca u četiri postignuta pogotka. I nisu zabijali samo napadači, nego je i Škorić zatresao mrežu. Upravo je njegov gol za izjednačenje bio vjerojatno i najvažniji jer je „otključao bravu“. Zabijalo se iz prekida, nakon izvrsnih centaršuteva i lijepo izrađenih akcija, što je još jedna potvrda da Osijek ima raznovrsnost u smislu realizacije i načina na koji dolazi do golova. Također je vrlo pozitivno da su svoju golgetersku seriju nastavili Marić i Boban koji pogađaju već treću utakmicu u nizu dok je Hajradinović nepogrešiv s bijele točke i vjerojatno najsigurniji izvođač „penala“ u HNL-u.

Potez – Ovaj puta nećemo izdvojiti pojedinačni potez nego cijelu akciju koju su potkraj susreta prezentirali naši nogometaši. Bilo je to u 81. minuti kada je osječka momčad postigla svoj posljednji pogodak na utakmici. Šutalo je oduzeo loptu na tridesetak metara od svojih vratiju, potom proigrao Bočkaja koji je uz desnu aut-liniju sa svoje polovice krenuo u napad. Potom je idealno uposlio Marića u kaznenom prostoru, a ovaj je imao mogućnost ili sam pucati iz odlične situacije ili proigrati Bobana na drugoj strani. Odlučio je Marić nesebično asistirati svome suigraču koji s desetak metara nije mogao promašiti za konačnih 1:4.