Osječani su ostvarili cilj, a nakon vodstva od 2:0 imali su sjajne prigode i za uvjerljiviji trijumf.

Dojam – nisu Osječani krenuli hazarderski „va banque“, ipak je bilo dosta opreza kako se protivniku ne bi ostavilo baš puno prostora za kontranapade. Htjeli su Bijelo-plavi što više izvući zadnju liniju Splićana prema sredini terena, ostaviti gostujuće braniče na širokom prostoru i onda ih „ubadati“ po osvojenoj lopti. To se pokazalo učinkovitim i već u prvom poluvremenu Osijek je imao dva gola prednosti, a vodstvo im je moglo biti i uvjerljivije. Gosti su se trgnuli u nastavku, stvorili su i oni neke šanse, uostalom postigli su i pogodak nade, međutim, u globalu je Zekićeva momčad bila bolja i zaslužila prolaz u polufinale Hrvatskog kupa. Cilj je ostvaren, najvažniji ispit polusezone uspješno je riješen i naš prvoligaš ostaje u utrci za osvajanjem trofeja.

Golovi – kod vodećeg pogotka Pušić je iz sredine u pravi trenutak i vrlo točno proigrao Grgića na desnom krilu, a ovaj je loptu ubacio u kazneni prostor. Ona je „prošetala“ šesnaestercem i kada se već činilo da od svega neće biti ništa, baš nekako na liniji 16 metara našao se Bočkaj, namjestio se na svoju „ljevicu“ i prizemnim udarcem svladao Ljubića. Drugom golu je prethodila lijepa dijagonala Hajradinovića za Bobana koji je prsima primirio loptu te na ulasku u kazneni prostor s desne strane idealno asistirao Hentyju. Nigerijac je pucao s 12 metara, vrlo lukavo, kroz noge Juranovića, što je zasigurno zasmetalo i mladom vrataru Ljubiću koji je lošije intervenirao i lopta mu je završila iza leđa, u mreži.

Trica – teško se prisjetiti jedne polusezone, zapravo nismo joj do sada ni svjedočili, da je Osijek odigrao tri utakmice s Hajdukom tijekom jesenskog dijela natjecateljske godine i pritom ostvario sve tri pobjede. U prvenstvu smo dvaput slavili, sada je stigao trijumf i u Kupu, pa Osječani u odnosu na Bijele imaju stopostotan učinak. I redovito su bili bolji od svoga protivnika koji je kapitulaciju doživio pod vodstvom čak trojice trenera. Prvo je u Gradskom vrtu „oružje položio“ Kopić, potom je na Poljudu bez ijednog boda ostao Vulić, a sada je praznih ruku iz grada na Dravi otišao i Oreščanin.