Imali su Osječani inicijativu, također i posjed lopte, međutim, previše se griješilo pred vlastitim vratima…

Dojam - Na Rujevici se moglo vidjeti koliko je statistika u nogometu ponekad varljiva i koliko je zapravo sporedna kada je riječ je o cjelokupnom dojmu. O rezultatu da i ne govorimo. Osijek je imao i značajno veći posjed lopte, imao je i puno više udaraca koji su išli u okvir suparničkih vratiju, izveo je i neusporedivo više udaraca iz kuta, nebrojeno puta su naši nogometaši ubacivali loptu pred vrata Rijeke, a slavio je – domaćin. Poanta je vrlo jednostavna. Ne možeš i ne smiješ, posebno u derbiju, primiti onakve golove. To je zaista nedopustivo. Pokloniti loptu domaćinu u zoni udarca, ne skočiti u svom šesnaestercu nakon prekida ili onako (ne)reagirati kod ispucavanja lopte od strane domaćeg čuvara mreže i oduzeti si i posljednju nadu u pozitivan rezultat… Kada toliko griješiš u osnovnim stvarima nogometne igre, teško možeš izbjeći poraz.

Ejupi - u pozitivnom kontekstu izdvajamo našeg centarfora, povratnika u momčad jer je to apsolutno zaslužio. Hrabro se nosio s bolešću i neizvjesnošću koja ga je mjesecima pratila. Potom je imao i peh da se odmah po uključenju u rad sa suigračima ozlijedio na pripremama i dodatno odgodio povratak u momčad. Nijednog trenutka nije odustajao, vjerovao je u sebe i zaslužio priliku, bez obzira koliko je trenutno spreman. Svi smo bili sretni što je baš on postigao pogodak u Rijeci jer Muzo najbolje zna kroz što je sve prolazio kako bi dočekao i taj trenutak da loptu nakon toliko dugo vremena smjesti u suparničku mrežu. Prije nedjelje to je posljednji puta učinio 20. kolovoza 2017. u susretu s Interom u Gradskom vrtu… Ejupi je svakako dobitak (olako) izgubljene utakmice u Rijeci i vjerujemo da je ovo početak njegovog novog golgeterskog uzleta.

Foto: Nel Pavletić/PIXSELL