Dojam – Od početka se vidjelo da će to biti vrlo „tvrda“ utakmica. Domaćin je krenuo s pojačanom dozom agresije i nekoliko prekršaja za (dobivene) žute kartone, a sve je popraćeno i naglašenom nervozom. U takvim okolnostima bilo je malo sadržaja na terenu i Osječani su priprijetili jedino s par udaraca iz daljine koji nisu bili preopasni za Čondrića. U dvadesetak minuta nastavka Osijek je bio puno dominantniji, stvorene su i progode za Pilja, Žapera, Gutierija i Kleinheislera, no nijedan nije uspio matirati domaćeg vratara. Možda je malo čudno, ali su Bijelo-plavi postali manje opasni kada se pokušalo uvođenjem dvojice napadača s klupe krenuti u još jači pritisak. Tada se počelo više griješiti u sredini, što je Puljanima otvaralo dosta prostora za kontre koje su slabo izvodili. No, defanzivni prekid je za našu momčad opet bio koban i nakon ubačaja iz kuta primljen je gol u 88. minuti. Ostalo se i bez jednog boda koji bi u ovim okolnostima donio kakvo-takvo zadovoljstvo…

Nepredvidljivost - Još se jednom pokazalo koliko nogomet može biti, a zapravo i je -  nepredvidiv. Malo toga znači ako je netko i pretposljednji na ljestvici i suprostavlja se trećeplasiranom, kao što može potpuno sporednom ostati i činjenica da Puljani već jako dugo nikoga nisu pobijedili. Sada su, i uz malo sreće, u tome uspjeli. Osijek u ovoj utakmici nije uspio ponoviti ono što je napravio u Zaprešiću kada je šanse pretvarao u golove. Ovaj puta je realizacija potpuno izostala, a kada se dogodi trenutak nepažnje pred vlastitim vratima, obično stigne kazna. I ne vrijede priče o izgubljenim, već uračunatim bodovima koje imaš (ili nemaš) tek nakon posljednjeg sučevog zvižduka.

Foto: PIXSELL