NK Osijek NK Osijek NK Osijek Prikaži izbornik
Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).
Više informacija možete pronaći OVDJE.Prihvaćam
Bijelo-plavi kroz povijest

Duga i uspješna tradicija

Bijelo-plavi kroz povijest

Nogometni klub Osijek nastao je 27. veljače 1947. godine, spajanjem fiskulturnih društava Slavonija i Bratstvo. Novo fiskulturno društvo nazvano je Proleter i on je prava preteča NK Osijeka. 

Prvi susret odigran pod tim imenom datira iz 16. ožujka iste godine, kada je svladan gradski suparnik Mladost rezultatom 5:0. Prvo natjecanje u kojem je klub nastupio bilo je „Osječko okružno prvenstvo“ u koje je bilo uključeno pet momčadi. Ubrzo je taj nogometni kolektiv postao savezni drugoligaš, a 1953. godine premijerno je izboren plasman u Prvu ligu Jugoslavije, nakon što je osvojeno prvo mjesto u tzv. Hrvatsko-Slovenskoj ligi. Najveća imena u tadašnjem sastavu bili su Andrija Vekić, Franjo Rupnik, Dionizije Dvornić i Franjo Majer. Prva liga se u Osijeku igrala tri sezone, nakon čega je uslijedilo ispadanje u tzv. „Treću zonu“, tadašnji drugi stupanj natjecanja. 

Proleter u jesen 1958. seli na stadion Gradski vrt, a 1962. godine, još uvijek kao drugoligaš, klub mijenja ime u Slavonija, kao dio procesa ujedinjavanja boksačkog, atletskog i dizačkog kluba u novoosnovano sportsko društvo. Pet godina kasnije (1967.) to se društvo raspada te klub uzima novo ime, NK Osijek, koje je ostalo do danas. Dotadašnje službene boje, crvenu i plavu, mijenjaju bijela i plava, koje su također ostale glavno obilježje našeg nogometnog kolektiva. Prvi puta pod tim imenom klub zauzima drugo mjesto na drugoligaškoj ljestvici i zamalo ostaje bez plasmana u elitno društvo. A prvi naslov prvaka „2. lige sjever“ dolazi 1970. godine. Međutim, u kvalifikacijama je bolji bio Borac iz Banjaluke. Godinu kasnije, „bijelo-plavi“ ponovno pokušavaju, prolaze na jedanaesterce prvu prepreku (Rijeka), no potom ih zaustavlja skopski Vardar koji je bio uspješniji u oba susreta. Iduće kvalifikacije Osijek je dočekao 1973., kada su naši nogometaši, preko Prištine, ponovno došli do završnog kruga. Onda se dogodilo i ono legendarno gostovanje u Zagrebu i rušenje rekorda stadiona u Maksimiru (prodano 64.128 ulaznica!), a iz Osijeka je došlo, prema nekim procjenama, čak dvadeset tisuća navijača! Ipak, jedanaesterci su, nakon remija 2:2 u 90 minuta igre, presudili u korist momčadi Zagreba. Osijek je, treći puta u četiri godine, svoje prvoligaške snove ostavio u kvalifikacijama.

No, nakon 21 godine čekanja, 1977. napokon je osiguran i taj dugo očekivani povratak u elitno društvo. Bijelo-plavi su suvereno prošli kroz drugoligaško natjecanje te osvojili prvo mjesto, koje te godine nije zahtjevalo kvalifikacije. Tako je legendarna momčad sa sigurnim Majerom na vratima, Dumančićem u obrani, dirigentom Čordašem, nezadrživim I. Grnjom te ubojitim napadačkim tandemom I. Lukačević – Lj. Petrović, predvođena trenerima Kasačem i Vekićem, vratila klub u prvoligaško društvo.

U tadašnjoj „Jugo-ligi“ klub se zadržao sve do Domovinskog rata, izuzevši sezonu 1979/80., kada je, nakon dramatičnog ispadanja, ekspresno osigurao povratak u najviši rang. NK Osijek je, u 80-tim godinama prošloga stoljeća, većinom završavao u donjoj polovici prvoligaške ljestvice, no bilo je i boljih plasmana. Tako je 1984. godine, generacija predvođena Davidovićem, Lulićem, Džekom, Lepinjicom, Rakelom, Karačićem i kapetanom Kalinićem osvojila visoko šesto mjesto. Potom je 1989. momčad s nezadrživim golgeterom Davorom Šukerom, koji je te sezone postigao 18 pogodaka, te Žitnjakom, Maričićem, Jankovićem i Vukčevićem, osvojila također zapaženo osmo mjesto. Posljednju sezonu jugoslavenske lige nogometaši Osijeka su završili na devetoj poziciji, a najbolji klupski strijelci bili su 18-godišnji Vlaović i iskusni Mušić.

Prvu sezonu prvenstva samostalne Hrvatske Osječani nisu, zbog ratnih uvjeta, mogli igrati na svom stadionu, pa su domaće utakmice odigravane u Đakovu, Donjem Miholjcu i Kutjevu, a sezona 1992/1993. bila je povratnička u Gradski vrt. Osijek se brzo isprofilirao kao jedan od četiri najveća hrvatska nogometna kluba, a tome su svjedočili plasmani i ostvareni rezultati.

Vjerojatno najbolju sezonu u povijesti, „bijelo-plavi“ su odigrali 1994/95. Tada je osvojeno treće mjesto, sa samo šest bodova zaostatka za prvakom Hajdukom te uz fantastičnu gol razliku +35! Pamti se pobjeda 2:1 nad Hajdukom pred punim Gradskim vrtom, a sve do posljednjeg kola Osijek je imao matematičke šanse za naslov. Ipak, preko Hajduka se na oproštaju od sezone, pred krcatim Poljudom, ipak nije moglo do podviga. Dugo će se pamtiti ta generacija sjajnog strijelca Roberta Špehara, koji je postigao čak 23 pogotka i bio prvi „topnik“ HNL-a, te Žitnjaka, Lulića, Beljana, Ergovića, Rupnika, Beširevića, Bičanića, Labaka.

Sljedeće sezone je Osijek prvi puta izašao u Europu, no Slovan iz Bratislave je bio uvjerljivo bolji u pretkolu Kupa UEFA. Šteta što se uzvrat, nakon „potopa“ u Slovačkoj (4:0), nije mogao igrati u Gradskom vrtu nego su naši dečki bili domaćini u Kranjčevićevoj... Klub je nastavio biti pri vrhu, 1998. godine ponovno je izboreno treće mjesto, a sezonu kasnije osvojen je i prvi, za sada i jedini trofej, Kup Hrvatske, dramatičnom pobjedom nad Cibalijom u Maksimiru (2:1). Strijelac izjednačujućeg pogotka, u posljednjim trenucima susreta, bio je Mitu, a nakon njega je zabio i Lasić te razveselio brojne ljubitelje sporta u gradu na Dravi. Vrijedi spomenuti kako je te sezone ostvaren i prvi značajniji europski rezultat. U Osijeku je svladan ugledni Anderlecht rezultatom 3:1, no u uzvratu su Belgijanci slavili s dostanih 2:0 za prolaz u sljedeće kolo Kupa UEFA.

Godinu kasnije u Gradskom vrtu je gostovao londonski West Ham s Lampardom, Ferdinandom, Sinclairom, Di Caniom, Wanchopeom i našim Štimcem, a finalni ligaški plasman ponovno je bilo sasvim zadovoljavajuće - treće mjesto. A onda je uslijedila jesen 2000., koje se svaki navijač ponosno prisjeća. U kupu UEFA redom su eliminirani danski Brondby (2:1, 0:0) i Rapid iz Beča (2:1, 2:0), a samo je nekoliko minuta dijelilo bijelo-plave od europskog proljeća. Naime, u 3. kolu europskog natjecanja praška Slavija je poražena s 2:0 u Gradskom vrtu, a više od tisuću osječkih navijača bilo je na uzvratu u Pragu gdje je Osijek nes(p)retno izgubio čak s 5:1 iako je do 90. minute imao zaostatak od 3:1 koji ga je vodio u šesnaestinu finala.

Lijepo je prisjetiti se kako je Osijek te sezone postao i jesenski prvak Hrvatske, no loš start proljetnog dijela, nakon što je klub napustio Nenad Bjelica, rezultirao je otkazom treneru Mršiću, a konačni plasman bio je ponovno treće mjesto, s devet bodova zaostatka iza prvaka Dinama. Svi još pamte legendarnu startnu postavu: Balić, Beljan, Vuica, Neretljak, Prišć, Beširević, Ergović, Brkić, Bjelica, Mitu i Turković, a značajan trag ostavili su i R. Grnja, Jukić te Gašpar i Balatinac.

Iduće godine je europski put prekinut na trećoj stepenici, protiv atenskog AEK-a, a klub se prvi puta našao u borbi za ostanak u HNL-u, no spasitelj se pojavio u liku legendarnog trenera Miroslava „Ćire“ Blaževića. U kasnijem razdoblju Osijek je još jednom osvojio treće te dva puta četvrto mjesto, a priliku za drugi trofej imao je u finalu nacionalnog Kupa 2012. godine, protiv Dinama u Maksimiru. U Gradskom vrtu je bilo 0:0, a u Maksimiru je pet minuta prije kraja Josip Lukačević s bijele točke imao prigodu izjednačiti rezultat na 2:2, ali ipak nije zabio i slavili su „modri“.
Ipak, češći su bili plasmani u donjoj polovici tablice, a krizno razdoblje je kulminiralo krajem sezone 2013./2014. Tada je pogodak spasa postignut u samoj završnici posljednjeg prvenstvenog ogleda s izravnim konkurentom Hrvatskim dragovoljcem, a dugo će se pamtiti da je strijelac za izjednačujućih 1:1 bio Josip Barišić.

Posebno se poglavlje Nogometnog kluba Osijek odnosi na razdoblje od veljače ove godine (2016.godina) koje je označilo početak sasvim novih odnosa i djelovanja u Gradskom vrtu. Kolektivu kojemu je opasno prijetilo pokretanje stečaja, uslijed nemogućnosti Grada za redovnim i nesmetanim servisiranjem nagomilanih dugova i svih onih drugih obveza koje ni u kojem slučaju nisu (bile) male. Dugi niz godina Klub je grcao u dugovima, borio se s arbitražama i stalnom prijetnjom raznih suspenzija zbog potraživanja bivših igrača, trenera, radne zajednice, dobavljača. Dalje jednostavno nije išlo, posebice jer ni privredni subjekti tada nisu pokazivali ozbiljnije zanimanje za partnerskim odnosom u kojem bi značajnije pomogli prvoligašu s Drave, a neki su se pokušaji po pitanju privatizacije pokazali neozbiljnima i nekonkretnima.  I onda se dogodio potpuni zaokret.

Osijek je, prvi puta u svojoj povijesti, dobio privatne vlasnike. Mađarski poduzetnik Lorinc Meszaros i naš sugrađanin Ivan Meštrović, koji je poslovne uspjehe ostvario i daleko izvan hrvatskih granica, otkupili su većinski paket dionica i preuzeli brigu i skrb o sportskom ponosu našeg grada i učinili ga stabilnim, igrački jačim i puno ambicioznijim, ali i dostupnijim navijačima i simpatizerima. U vrlo kratkom vremenu podmiren je najveći dio dugovanja, pa NK Osijek može funkcionirati bez donedavnog, gotovo svakodnevnog opterećenja. Uloženo je puno novca u svakom segmentu uspješnijeg djelovanja, što je danas jasno svakom našem sugrađaninu koji prati zbivanja u Gradskom vrtu. Planovi za blisku budućnost su vrlo ozbiljni i ambiciozni, ne samo u smislu plasmana u gornji dom hrvatskog nogometa, nego i brandiranja Kluba, izgradnje novog stadiona, svega onoga što će pozdraviti svaki pravi ljubitelj najvažnije sporedne stvari u slavonskoj metropoli. Projekt #pokrenimograd od početka je zaživio i svakim je danom sve intenzivniji.

MAXtv Prva liga

1.Rijeka25+3565
2.Dinamo25+3061
3.Osijek25+1147
4.Hajduk25+1843
5.Slaven Belupo25-328
6.Istra 196125-1326
7.Lokomotiva25-325
8.Inter-Zaprešić25-1223
9.Split25-2516
10.Cibalia25-389

Sljedeća utakmica

MAXtv Prva liga, 26. kolo

Dinamo - Osijek

Stadion Maksimir, 01.04.2017. 19:00

Prethodna utakmica

MAXtv Prva liga, 25. kolo

Osijek - Cibalia 2:0

Stadion Gradski vrt, 18.03.2017. 17:00