Osijek je ostvario pun pogodak što se od Zekićeve momčadi i očekivalo i to je svakako najvažnija spoznaja iz prvenstvenog dvoboja s Istrom 1961. Nije bilo lako, što sugerira i konačan ishod, međutim, ipak je činjenica da su Bijelo-plavi bili opasniji i konkretniji od svojih gostiju i da su pritom stvorili više izglednih prigoda, ali je izostala preciznija završnica i realizacija.

Napadači nam još nisu proradili i to je ono što pomalo zabrinjava stručni stožer. No, nadamo se i vjerujemo da će se i to promijeniti, možda baš u predstojećim derbijima na gostujućim terenima, koji Osječane očekuju u idućem razdoblju, prvo s Dinamom u Maksimiru, a potom i protiv Rijeke na Rujevici.

Promašaji donesu nervozu

Imao je Osijek vodstvo od 2:0, ali mnogi znaju reći da je to prilično opasan rezultat jer može doći do opuštanja, a protivnik već s jednim postignutim pogotkom vraća neizvjesnost. U takvim okolnostima uvuče se ponekad i nervoza u redove objektivno bolje i kvalitetnije momčadi, pa se završnica susreta dočeka napetije nego li je to zapravo trebalo biti. Naime, bilo je prigoda za uvjerljivu pobjedu, ali su pokušaji Ejupija u tri navrata, Grgića, Bobana, Hajradinovića, Baraća, Škorića i Marića ostali bez učinka. Već je „izlizana“ priča da se promašaji obično kažnjavaju, što se Osječanima dogodilo u završnici susreta. Nakon što je Kokorović prvo pogodio vratnicu, Puljani su uspjeli zakomplicirati situaciju na terenu kada je Puclin uputio loptu prema vratima Malenice koji je ostao nemoćan, a u želji da spasi što se spasiti može, Hajradinović je nesretno postigao autogol.

Hajradinović već prvi strijelac

Upravo je Haris Hajradinović bio i najbolji pojedinac utakmice jer je zabio oba pogotka za Osijek, a iskazao se i kvalitetnim, točnim proigravanjima zbog čega je prvenstveno i doveden u Gradski vrt. Kod „penala“ je spremno preuzeo odgovornost u posljednjoj minuti prvog poluvremena kada je trebalo pogoditi za 1:0. Precizan je bio i početkom nastavka, pokazavši kao i protiv Hajduka da je priseban u mat-pozicijama pred suparničkim vratarom.

Uostalom, Hajradinović je u samo četiri odirana susreta u svom novom klubu već postao prvi strijelac Osijeka s tri postignuta gola. Naš je prvoligaš u njemu zasigurno dobio pojačanje u veznom redu, igrača upotrebljivog na više pozicija u središnjici, što i treneru Zekiću pruža mogućnost „rotiranja“. Isto uvijek vrijedi i za našeg najvećeg univerzalca Mileta Škorića koji je, ozljedom Bočkaja, susret završio na lijevom braniču, dokazavši da mu nije problem odraditi postavljenu zadaću u bilo kojoj ulozi.