Imamo zaista zanimljivih, aktualnih tema, podijelit ćemo ih u tri cjeline – prva HNS odnosno izbori za predsjednika i vaša nova funkcija u tom kontekstu, naravno NK Osijek i sve ono što je aktualno, a vezano je uz Bijelo-plave i na kraju – vaša nova talijanska akvizicija…

Je, sve tri teme su i aktualne i zanimljive, ostajem otvoren za sva pitanja koja vas o tim temama zanimaju.

HNS - izbori?

HNS izbori, neki će reći kontroverzni, ja se ne bih složio jer kada netko tako premoćno pobijedi onda tu prostora za kontroverzu nema. Naravno, ostaje mogućnost nekog polugorkog okusa, nakon svega. Dio medija, dio javnosti je na neki način uznemiren, a sama Skupština nije protekla na način kako ja vidim da bi slični događaji trebali proteći, znači u razmjeni mišljenja na jedan krajnje civiliziran te kolegijalan način.

Kod dijela skupštinara se osjetio izraziti naboj, na površinu su izbile evidentne frustracije, ali u konačnici piše se jedno - premoćna pobjeda jedinog kandidata Davora Šukera. Meni osobno je bilo dijelom i nelagodno zbog činjenice da jedan visoki gost, predsjednik Njemačkog nogometnog saveza te podpredsjednik UEFA-e mora svjedočiti nezadovoljstvu dijela skupštinara te retorici kojoj za govornicom pred njim nije bilo mjesta. Još jedna potvrda duboke podijeljenosti i još veće krize našega društva. Nažalost.

Što točno znači funkcija savjetnika predsjednika HNS-a i kako sebe osobno vidite u njoj?

Funkcija savjetnika, odnosno interpretacija iste u Hrvatskoj je takva da možda ima malo negativniji prizvuk, još od savjetnika predsjednika Tuđmana, pa do savjetnika u Dinamu, ali ne bih se na to osvrtao kroz tu prizmu. Gledam na to kao na jednu novinu, apsolutno neovisnu funkciju, na funkciju koja je izvan izvršne strukture Hrvatskog nogometnog saveza. Znači, niti sam član Izvršnog odbora, niti sam zaposlenik Saveza, to je krajnje volonterska funkcija I formalizacija jednog dubokog odnosa, koji je možda lebdio kao fluid između mene i Davora Šukera do sada.

Na meni je da pokušam, možda je teško reći popraviti, ali direktno pridonijeti poboljšanju imagea koji nogomet u Hrvatskoj i njegova krovna organizacija HNS ostavlja kod ljudi. Da pokušam svojim iskustvom, kontaktima, pridonijeti općem boljitku, da pokušam maknuti fokus sa stvari koje su zamračile, uvjetno rečeno, umove svima nama, a to je personifikacija HNS-a i nogometa općenito, uz neke loše pojave.

Svjestan svoje slobode, budite sigurni da će se moj glas čuti, da će se moji savjeti uvažiti, a ukoliko se ne budu uvažavali, onda ću shvatiti da za mene u ovoj strukturi mjesta nema. Što znači savjetnik i u kojim sferama taj savjetnik može pomoći? Vjerujem da ako sam uspio za NK Osijek napraviti ovoliko mnogo, a objektivno uspio sam privući enorman strani kapital, osigurati nesmetano funkcioniranje Kluba, vraćanje svih dugova, započeti kapitalna ulaganja u infrastrukturu.. U konačnici, uspio sam Klub od brisanja s nogometne karte u RH staviti na europsku nogometnu kartu. Ne sam, dakako, prvenstveno uz pomoć i podršku svoga partnera Meszarosa kao i radom svih koji u NK Osijeku zarađuju svoj kruh.

Podredno, činjenica je da Osijek koji nije bio tako poželjna „udavača“, kao što je recimo hrvatska reprezentacija i Hrvatski nogometni savez. Tu vidim prednost moga angažmana pri predsjedniku Šukeru. Vjerujem da ponovivši princip uspjeha u slučaju NK Osijeka, HNS i njegov predsjednik, koji je moj isključivi fokus u tom savjetodavnom kontekstu, mogu s pravom očekivati opipljive pomake u kratkom vremenskom roku.

Na meni je da pokušam pridonijeti poboljšanju imagea koji nogomet u Hrvatskoj i HNS ostavlja kod ljudi.

U kojim sferama vi osobno smatrate da predsjedniku Saveza najviše možete koristiti odnosno pomoći?

Kvalitetnijem pozicioniranju Saveza u društvenoj strukturi te opipljivim infrastrukturnim, marketinškim te financijskim pomacima…

Davor Šuker kao, evo, i vaš izbor za predsjednika Saveza?

Davor Šuker je od početka bio moj izbor od svih ponuđenih kandidata s kojima se špekuliralo iz jednog, jedinog razloga. Ja sam bogat činjenicom da, zahvaljujući životu na nekoliko internacionalnih adresa istovremeno, mogu svjedočiti onome što Davor Šuker izvan granica Domovine predstavlja, a ne vjerujem da sam najpametniji i najsposobniji te da jedini od toga mogu imati koristi. Davor Šuker je hrvatski ključ koji otvara sva vrata u svijetu. Točka.

Na nama je da na ta otvorena vrata ili pljunemo, u čemu smo generalno govoreći svjetski prvaci, ili da kroz njih uđemo s planom i projektom kako pritom profitirati. Konkretno, veliki dio sponzorstava koje danas ima NK Osijek možemo indirektno zahvaliti mom, uvjetno rečeno, iskorištavanju Davora Šukera kao “ključa” za spomenuta vrata.

Reći ću vam sasvim „plastičan“ primjer koristi od Šukerova imena u svijetu. Pregovaram, prije godinu dana, više mjeseci s potencijalnim, višemilijunskim sponzorom Osijeka. Uprava velike multinacionalne kompanije „važe“ da li im je to dobro, da li im je to loše, kontekst hrvatskog nogometa, kontekst hrvatske Prve lige, slabe gledanosti i svih ostalih minusa… Naizgled izgubljeno. A sve prelomi jedna sitnica. Prelomi činjenica da online vide moju sliku s Florentinom Perezom, predsjednikom Reala. Pitaju me kako ja i predsjednik Reala? Slika s utakmice finala Lige prvaka gdje je taj isti Davor Šuker sa mnom na toj utakmici, odnosno ja s njim, i predstavlja me predsjedniku Reala kao predsjednika svog prvog i matičnog kluba. Predsjednik Reala u nevjerici gleda kakav je to, za njega mlad čovjek, predsjednik Davorovog prvog kluba i ostvarimo kontakt koji ja poslije “naplatim,” jer istu onu upravu, sponzorsku, koja se „vagala“, pozovem temeljem kontakata s Realom na sljedeću utakmicu. „Stavim“ ih u predsjedničku ložu na Santiago Bernabeu i oni nakon toga oduševljeni, bez okolišanja, ne samo da žele biti sponzori, već daju znatno viši iznos od prvotno predviđenog.

U zaključku: bez jednog Davora Šukera to se ne bi dogodilo. I sad mi ne važemo pozitivno ili negativno u kontekstu Šukera i tih milijun ili dva eura koji će završiti u Školi nogometa na Pampasu… Ja mislim da je to nešto od čega nitko od nas ne treba bježati, da je to nešto što svi mi možemo i pozivam i ostale da krenu mojim primjerom. Ne samo u slučaju Šukera, nego i kod svih naših internacionalaca koji su i dalje velika imena kada ih spominjemo po svijetu.

Možemo reći da i sam način izbora predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza ostavlja dosta otvorenih pitanja, pa i nezadovoljstvo?

Pa gledajte, to je statutarna ostavština nekog starog HNS-a koju nije izmislio ni Davor Šuker niti sam je izmislio ja. Po meni određene nelogičnosti postoje. Uloga prvoligaških klubova, kao generatora najveće nogometne potrošnje, bi trebala biti izraženija. Smatram da bi u taj izbor bi trebalo uključiti ne samo ljude iz nogometa, nego i ljude iz širih društvenih sfera. Nogomet ne prate te ne financiraju samo nogometaši, nogomet prati cijelo društvo. Samo postojanje toliko izražene frustracije načinom izbora daje nam za obvezu isti duboko preispitati. Međutim, u konačnici, iskreno mislim da niti u nekom drugom sustavu izbora pobjeda aktualnog predsjednika ne bi bila upitna.

Što se tiče samih događaja na spomenutoj Skupštini, neki su je, naime, napustili, kako to komentirate?

Iskreno, kada ogolite stvar do srži, postoje dva načina borbe za svoja prava, uspješan i neuspješan. Po meni revolucionarstvo na način teatralnog napuštanja, neparticipiranja u radu, ometanja i slično neće uroditi plodom. Ja razumijem, ponekad možda i opravdavam postojanje frustracija koje su do toga dovele, ali dugoročno gledano ispadi kao takvi, sami sebi ne mogu biti svrha. Apriori znamo da oni ne mogu dovesti ni do čega - a nisam siguran da u ovom konkretnom slučaju mladih i energičnih predstavnika Hajduka i Županijskog saveza Splitko-dalmatinske županije, baš to nije bila svrha.

Vi ste se de facto predali onoga trena kad ste svoje sportske, političke i bilo koje druge oponente napustili na tom borilištu. Isto bi bilo kao da ekipa istrči na utakmicu te na jednu, po njima krivu, sudačku odluku reagira da se svi pokupe i odu u svlačionicu. Time se šalje poruka, ali time se ne izbori za svoj cilj… Konstruktivan dijalog, participiranje u svim sferama sustava, ako ga priznajete. A očigledno ga priznajete, čim se pod njegovim okriljem natječete.

Moje je mišljenje da se sve stvari u Hrvatskoj, kao i u svim tranzicijskim zemljama, ne mogu tako rješavati, prošlo je vrijeme revolucionarnih prevrata. Evolucijom, zalaganjem za svoje interese, ali legitimnim, kroz tijela koja to dopuštaju. Živimo u demokratskom društvu, koliko god netko mislio da je nedemokratsko, pa ako vam se ne sviđa način izbora, hajdemo ga mijenjati, ali demokratskim metodama. Ja sam za mnoge promjene ali ih neću zazivati s ulice. Zazivat ću ih u javnom prostoru i zazivat ću ih direktno među sudionicima koji te promjene mogu i donijeti. A to su izvršna tijela Saveza, ako sada pričamo o njemu.

Dakle, vi osobno ne opravdavate istupe predstavnika Hajduka odnosno njihovog Županijskog nogometnog saveza?

Dio mene se silom bori da ih pokušam razumjeti. No, moj mindset funkcionira drugačije. Na njihovom mjestu ja bih se drugačije borio za svoja prava, interese i svoje pozicije. Suosjećam s njima, to su mladi ljudi, idealisti očigledno, e sada… borba za ideale često zna odvesti u krivom smjeru.

Meni je osobno bilo nezanimljivo slušati sintagmu “optužujem Vas” pokojnog Siniše Glavaševića u kontekstu sporta. On ju je izmislio i izgovorio u puno dramatičnijem trenutku gdje je zadah smrti bio u zraku. I njemu je takva verbalna grubost, u kontekstu vremena, ne samo oproštena već i priznata. Ali ovo nije pad Vukovara i tragedija u kojoj tisuće ljudi gubi ili će izgubiti život. Ovo je bila zloupotreba te dvije riječi i to krajnje neprimjerena. “Optužujem vas” nas skupštinare očigledno, budući da se gospodin Marasović nama obraćao, osim što je neprimjerena - ona je i odraz svojevrsne nemoći. Tu mi je nastupio moment u kojem sam shvatio da su možda ti mladi ljudi zaslijepljeni nagomilanim, opravdanim ili neopravdanim, frustracijama, došli do točke gdje je kurs borbe za svoja prava i interese izgubljen.

Ne vjerujem da i oni osobno vjeruju da je maksimum postignut neparticiranjem u raspravi. Otvoreno se reklo gospodinu Marasoviću da postoji točka razno gdje može iznijeti stavove, ali delegacija Hajduka i Županijskog saveza splitsko-dalmatinskog to jednostavno, svojevoljno, nije dočekala. Ja bih na njihovom mjestu to strpljivo dočekao, pa osuo paljbu, ako već moram. Ako oni misle da je način kojega oni provode svrsishodniji, to je njihova odluka.

Znamo da ste i prijatelj s Dariom Šimićem. Kako vidite njegov neuspjeh u ovoj kampanji za izbor predsjednika?

Samo kao lošu pripremu, temeljenu na činjenicu da ga se zbog djelomično utopističkih stavova, shvatilo dobrim dijelom neprovodivim. Podredno inzistiranje na “mom teamu”, u njegovom slučaju je bilo nedovoljno “branjeno”, tako da mi nismo stekli dojam što bi članovi toga tima, među kojima Gorana Vlaovića i Marija Stanića u društvu obožavam, trebali raditi. Osim Dariju praviti drustvo.

Dario Šimić je po meni hrvatski nogometaš velikog imena, lišen afera i negativnog PR-a, netko tko vjerojatno može pridonijeti hrvatskom nogometu, ali ne na način kojim je krenuo, kao zalagatelj za “mir u svijetu”. Tanko i neopipljivo za obrat kojem je težio. Ipak, on je netko na čijem ću jačem uplivu u daljnji rad HNS-a i osobno inzistirati.

Spominjala se proteklih dana i takozvana „Opatijska inicijativa“. Tu je gospodin Mišković, vaš prijatelj i kolega, zapravo dosta toga rekao…

Damir Mišković je moj prijatelj te je, kao što sam rekao, rijetka pojava u hrvatskom nogometu i osoba s kojom se treba pažljivo postupati, u interesu hrvatskog nogometa. Pogotovo sada u kontekstu ovih događaja oko HNK Rijeka. Znači, ovisi isključivo o dobroj volji Damira Miškovića hoće li Rijeka nastaviti putem kojim je krenula ili će, ne daj Bože, otići putem kojim je NK Osijek išao dok se ja i moj partner Meszaros nismo pojavili.

Mišković ovoga trenutka sam, bez partnera “mecene", na sebe preuzima budućnost Rijeke. Sve osim da mu zaplješćemo i hrabrimo ga u ovom trenutku je maliciozno. „Opatijska inicijativa“ je nešto što je načelno hvale vrijedno. No istodobno „Opatijska inicijativa" je nešto što mi ostavlja mnoge nedoumice. Prvo u kontekstu pravne usklađenosti s pozitivnim pravnim propisima RH i općoj provodivosti određenih točaka iste.

Drugo, „Opatijska inicijativa“ nam je u načelu pokret koji za sada ide paralelno ili neovisno o HNS-a, a kojega vodi potpredsjednik Saveza. Po meni ona treba biti zamašnjak događaja, pod vodstvom Miškovića koji ju je i pokrenuo, koji će rezultirati time da Hrvatski nogometni savez mora prihvatiti činjenicu da postoji interes prvoligaša za samoodrživosti. I u kontekstu toga preuzeti na sebe ulogu rješavanju toga pri zakonodavnoj, ali i izvršnoj vlasti u Republici Hrvatskoj.

Iskreno, bez uloge države, ne u nogomet kao samo sport, nego u nogomet kao društvenu sferu, u nogomet kao pokretač u izgradnji infrastrukture, niti jedna europska zemlja nije ostvarila opipljiv pomak. Ne vidim način kako bi se to moglo u Hrvatskoj bez direktnog upliva države u rješavanje problema kojih je na tragu „Opatijska inicijativa“. Trenutno ne vjerujem da je razrađena na onoj razini u kojoj bi trebala biti, da bi bila uspješna. No, i moji predstavnici, financijaši iz NK Osijeka, aktivno sudjeluju u daljnjoj razradi i rado će se odazivati i dalje. Ona je logičan slijed puta kojim ide prvenstveno HNK Rijeka, puta samoodrživosti, a mi ostali smo ili daleko od toga, ili u takvoj komfornoj zoni da mislimo kako još ima vremena za promišljanje i djelovanje u tom smjeru.

Zašto mislite da tolike kontroverze u jednom narodu, evo kao kod nas u Hrvatskoj, predstavlja izbor predsjednika nogometnog Saveza?

Pa to vam je kriza društva, generalno. Nije normalno da jednu Janicu Kostelić u određenim hrvatskim regijama vrijeđaju, nije normalno da jedan Goran Ivanišević kod nas vrijedi fragment onoga koliko vrijedi vani. I u konačnici nije normalno da postoji jedan takav nesklad između percepcije Davora Šukera u Hrvatskoj i izvan nje. Također, nije mi normalno da mi imamo na Skupštini HNS-a potpredsjednika UEFA-e, predsjednika Njemačkog nogometnog saveza koji mora svjedočiti našem nejedinstvu, oprečnostima mišljenja, ali izraženim na krivi način.

Isto tako mi nije normalno da se mi toliko bavimo stvarima koje nisu od tako vitalnog životnog značaja u Hrvatskoj, ali očigledno za to postoji razlog. Očigledno postoji razlog zašto 99 posto Nijemaca ne zna kako se zove njihov predsjednik Saveza, očigledno postoji razlog zašto su Talijani saznali tko je njihov predsjednik saveza u momentu tek kada se nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo. Kako obično kažemo da imamo više od četiri milijuna izbornika kada treba sastaviti momčad, vjerojatno je i toliko glasača za predsjednika HNS-a. Da stvari u hrvatskom nogometu nisu idilične, to je jasno valjda svima, da suglasnost oko metode rješavanja istih treba doći kao početna platforma za rješavanje svega - apsolutno.

Težiti ću tomu da se sjedne za stol s predstavnicima Hajduka, Rijeke, Dinama te ostalima, da explicite vidimo koja su to otvorena pitanja koja nas razaraju u pogledu jedinstva. I vjerujte mi, ako netko dođe s deset zahtjeva, postoji velika vjerojatnost da će se neki od njih, možda ne svi jer bi to bilo preidilično, i uvažiti. Međutim, ako ne razgovarate, ako vam se politika bazira na konfilktu, onda nema napretka, on ne postoji, a možda nije niti krajnji cilj kada nastupate konfliktno.

Ono što vrijedi naglasiti je to da ste vi jedan od uistinu rijetkih ljudi u hrvatskom nogometu koji je po svemu apsolutno neovisan. Vjerujemo stoga da će i vaša uloga pri samome Savezu biti značajnija…

Neovisan u kontekstu toga što sam suvlasnik i predsjednik Kluba, znači neovisan o svojoj funkciji. Možda ružno zvuči, ali mene iz te fotelje ne može nitko izbaciti, a kada bih i odlučio izaći iz nje, ja imam gdje otići, a jako puno ljudi u hrvatskom nogometu nema mogućnosti otići negdje s mjesta na kojima sada sjede, pa se tim više za njih grčevito i drže.

Neovisan sam i u kontekstu izražavanja svojih stavova, neovisan u kontekstu nekih medijskih refleksija koje mogu imati na potencijalne sponzore, budući da sponzorski pool dolazi izvan granica Lijepe naše. Neovisan sam i u kontekstu neskrivanja svojih poznanstava i prijateljstava s ljudima iz hrvatskog nogometa.

No, svi mi imamo iste probleme i svi mi se na dnevnoj bazi susrećemo s istim ili sličnim problemima, pribjegavamo različitim načinima rješavanja istih, ali ne vjerujem da itko ima toliku slobodu u hrvatskom nogometu koliku imam ja. A samim time mi je lako biti ovo što jesam u hrvatskom nogometu.

NK Osijek je najpozitivnija točka istočno od Zagreba, pogotovo iznutra!

Kako vidite snagu Hrvatske nogometne lige danas?

Kao netko tko gleda utakmice konstantno i ovdje u Mađarskoj i u Italiji po najnovijem, neću sada uspoređivati snagu liga petice i Champions League koju redovito gledam, no vidim napredak, veliki napredak. Međutim, istodobno ostaju i upitnici nad glavom. Na primjer, uzmimo zemlje u regiji.

Recimo, Srbija ima dva kluba koji će prezimiti u Europi. Hrvatska to mislim u povijesti nije imala. Zašto je to tako, očigledno se ti temelji trebaju nadograđivati u pravom smjeru, sama Liga postaje jača ulaskom privatnog kapitala, to je evidentno. Možda treba otvoriti ulaz dodatnog privatnog kapitala, ja bih bio najsretniji kad bi svi klubovi bili privatni, kada ne bi bilo situacija da jedna Istra ili Cibalija nema za plaću po nekoliko mjeseci, što u konačnici dovodi u pitanje i samu regularnost natjecanja. Bio bih najsretniji kada bismo dobili takvu ligu kao što su talijanska Serie A ili B, što je još zanimljivije, gdje svatko svakoga može pobijediti, to bi nas sve tjeralo da budemo bolji.

Koliko god sada to zvučalo kao klišej, velika četvorka sama po sebi je velika stvar, ali ne bih volio da nas četvero budemo izolirani i pretplaćeni na prva četiri mjesta, doživotno. Mislim da to između nas samih, znači Osijek, Dinamo, Rijeka, Hajduk, a išao sam geografski od istoka prema jugu, ne bih volio da imamo svijest da smo pretplaćeni na Europu samo zato što smo velika četvorka i imamo proračune znatno veće od ostatka Lige. Volio bih kada bi se umiješao još netko. Žao mi je što istarska epizoda završava neslavno, žao mi je što nema interesa za privatizaciju ostalih hrvatskih klubova. No, vjerujem da svi mi zajedno, a to će biti i jedna od mojih uloga u HNS-u, možemo promijeniti stvari na bolje. Kao što sam jednu nepoželjnu „udavaču“, ali blisku mome srcu, Osijek, uspio financijski osigurati za narednih puno sezona, bit će mi drago ako to budem uspio, u manjoj mjeri dakako, osigurati nekim drugim hrvatskim klubovima, kojima je to najpotrebnije.

Dakle, u našem je nogometu opet formirana ta velika četvorka…

Mislim da se na to čekalo, jako dugo. Gledam na to kao na nešto što pospješuje zanimljivost natjecanja Prve HNL, vidim je kao četverolist sličnih sustava koji se bavi istim problemima i njihovim rješavanjem na različite načine. I u konačnici vidim da su i efekti takvog pristupa drugačiji.

Idemo nekim redom, za početak – Dinamo?

Dinamo je apsolutnom desetogodišnjom dominacijom znatno pridonio manjim interesom za Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Baš kao što je Schumacher, svojevremeno svojom dominacijom u F1, zabrinuo tadašnje vodstvo F1 za interesom za taj sport u budućnosti. U svakom slučaju, ne napušta me misao da nešto ne štima, da su se zamjerili nečime “onome gore”. S jedne strane neprirodna lakoća postojanja kao tvornica izvoza dobrih nogometaša kroz još bolje transfere, a s druge činjenica da se nakon stotina milijuna potrošenih eura ne može dočekati proljeće u Europi.

Možda najjači hrvatski izvozni brand trenutno, koji istodobno slavi naslove pred šačicom navijača. Nevjerojatan je to disbalans. I ne vjerujem da je uzrok toga samo nesnošljivost prema jednoj osobi. I Juventus je nakon afere “Calciopoli” ispao iz lige pa ljudi nisu prestali bodriti klub zbog Moggija. Bayern također nije ostao praznih tribina nakon pada Hoenessa. Mislim da je ovdje generalno pitanje krize društva i stvaranja navijačke kulture. Klubovi će sve nas nadživjeti. Bio bih krajnje nezadovoljan kada bi ljudi personalizirali klub kojem sam na čelu i s nečim lošim. Ovo ne govorim kao savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, haha.

Idemo na jug, prema Hajduku?

Kada biste me pitali, mimo Osijeka koji je naravno dio mene i koji nema realne alternative, koji bi Klub volio imati u HNL-u, hipotetski, to bi definitivno bio Hajduk. Nevjerojatno je to poistovjećenje s klubom, naročito od Zadra do Dubrovnika, općenito tog južnijeg dijela Dalmacije, slijepo praćenje Hajduka… Svima nama drugima, za sada, nedostižno. S druge strane, mislim da su nedovoljno dosljedni u mnogim stvarima. Primjerice, uporna borba za “nacionalne interese” u HNS-u bi se mogla jače poduprijeti primjerima u vlastitoj klupskoj politici. Nemaju mi istinsku težinu borci za pravdu i nacionalni interes koji u svojoj momčadi imaju 75 posto stranaca, koji su svog osvjedočenog borca protiv nepravde, ex predsjednika Maleša, zaboravili i bacili u ropotarnicu povijesti.

Također, evidentno postoji neki problem težine obavljanja funkcija u Hajduku, od kojega domaći Splićani očigledno zaziru. Od prvih pet imena ljudi koji vode njihov klub, koliko je meni poznato, niti jedan nema prebivalište u Splitu. Definitivno znakovito. Čujem se s predsjednikom Kosom i svjestan sam da mu svakodnevica nije laka. Na čelu je golemog sustava koji iziskuje trošenje vodeće osobe na dnevnoj bazi, a nekada ili nikada nemate priznanje javnosti za svoj rad.

Međutim, drago mi je da su svi oni dobno mlađi od prosjeka, iako bih volio da nekada malo “otupe oštricu”, pa možda i neočekivano postignu ciljeve lakše od očekivanoga. Još nesto. Ajmo pričati otvoreno, sjećajući se utakmice Hajduk – Ajax u četvrtfinalu Kupa prvaka prije dvadesetak godina. Tko tada nije navijao za Hajduk? Vraćam se i na Dinamo. Sjaćamo se susreta Dinamo – Partizan iz 1997. godine, hoće mi netko reći da je navijao protiv Dinama? Tako da, ako nismo maliciozni, ako nismo zadojeni mržnjom, svi smo mi zapravo navijači svih hrvatskih klubova, makar na kratko, u nekim epizodama svojih života.

Rijeka koja je ostvarila zaista veliki iskorak?

Ne samo veliki iskorak, Rijeka je nešto što je na neki način odredilo smjer i NK Osijeku i meni osobno. Svi mi moramo stati uz Rijeku, pogotovo sada u trenutku Rijekine transformacije, isključivog prelaska u ruke gospodina Miškovića. Uvjetno rečeno, mi imamo situaciju gdje su hrvatski klubovi taoci jednog čovjeka i njegove dobre volje. Svi mi moramo ohrabrivati i jednog Miškovića i sutra mene, Meszarosa, da nastavimo ići putem kojim idemo. Time emitiramo poruku i ostalim budućim potencijalnim “spasiteljima” ostalih neprivatiziranih hrvatskih klubova.

Tako da apsolutno podupirem Rijeku u svemu što je napravila. Njihov način u odnosu na ono što mi radimo u NK Osijeku je malo krući, mi smo puno ležerniji, njihov sportski model je više orijentiran na dovođenje gotovih igrača, mi smo više orijentirani na našu Školu i to ćemo i forsirati, ali to ne umanjuje njihove uspjehe. Znate, da je nama ponoviti rezultatski uspjeh Rijeke, ali pod našim uvjetima rada, potpisao bih odmah!

Nama je, dakako, najvažniji naš NK Osijek…

NK Osijek je najpozitivnija točka istočno od Zagreba, pogotovo iznutra! Ljudi koji rade u NK Osijeku, ljudi koji su okolo Kluba, ta količina ljubavi i pozitivne energije, odnosa koji kod svih nas u konačnici daje ono što mi u Klubu danas imamo. Možda smo pretjerivanjem u tome mi od naših igrača napravili razmažene zvjezdice na momente, ali ta je krivnja isključivo na meni. Odabrao sam sam taj pristup, pristup jedne, uvjetno rečeno, ležernosti, ali s punom individualnom odgovornošću, jednog nenametanja imperativa ni u čemu, a rezultati dolaze.

Mislim da su rezultati Osijeka u odnosu na ono što je Klub na papiru bio kada smo ga Meszaros i ja preuzeli, impresivni, ali je još impresivniji taj pokret oko NK Osijeka. Da demistificiramo jednu stvar – kada idem na razgovor u jedan Converse ili Nike, nije naš rezultat ono što je krucijalno. Znate što je krucijalno? Krucijalno je to da je NK Osijek tako prepoznat u svom gradu da je 20 posto stanovništva učlanjeno u Klub! To su momenti koji su pokretači onoga što NK Osijek izaziva u Europi.

Nemojte zaboraviti, Osijek se financira izvan granica Hrvatske, ne možemo mi impresionirati ljude u Amsterdamu, Beču ili Budimpešti svojim sportskim rezultatima, barem za sada. No, možemo ih impresionirati pokretom kojega NK Osijek izaziva, emocijom i jednom čistoćom koju Klub ima u očima i nas Osječana, a vjerujte mi i u očima europske javnosti.

Motiv izgradnje novog Gradskog vrta je isključivo dobrobit građana Osijeka.

Veliki je projekt izgradnja Kampa Pampas Škole nogometa NK Osijeka?

Je, radovi su počeli, ali su u fazi rušenja, ravnanja terena, a rušiti je lako. Tako da se još ne hvalim Pampasom, dok ne krenemo graditi. No, započeli smo projekt i ja mislim i vjerujem, odnosno duboko vjerujem da do svibnja 2019. Kamp mora biti gotov!

Svima je želja novi stadion, da li na mjestu postojećeg, vjerojatno da?

Ideja novog stadiona je u poodmakloj fazi. Vi znate da mi ne pričamo ni o čemu, dok stvari nisu gotove ili sigurne. Projektiramo novi stadion, da li Gradski vrt, da li na nekoj novoj lokaciji. Bili smo bliže Gradskom vrtu, sada se meni opet mota u glavi neka nova lokacija. A sam projekt stadiona će biti isti, bez obzira na lokaciju. Ostaje za vidjeti kada, ali nećemo izaći s projektom stadiona vjerujem do sredine proljeća, dok radovi na Pampasu ne budu vidljivi.

Naime, ne volim započinjati puno stvari i možda ostaviti dojam neuvjerljivosti, u smislu pričanja, a ne rađenja. Tako da idemo s radovima na Pampasu i kada naš Kamp bude dobio neke generalne obrise, izaći ćemo i s projektom novog Gradskog vrta, kapaciteta što već sada mogu potvrditi 10.000 mjesta.

Osnovni kriteriji su, naravno, bolji uvjeti za gledatelje i veći komfor za publiku, to je valjda svima interes?

Osnovni kriterij je komfor za publiku, pokušati privući što više ljudi na stadion, mada je to danas jako teško. Znate, pitanje komfora ne može utjecati više od 20 do 25 posto na posjećenost. Reći ću vam i zašto. Znate, kada ljudi meni povlače paralele s Jugoligom u kojoj je bilo i po 20.000 gledatelja, to je istina, ali koji su ljudi tada imali izbor nedjeljom popodne? Imali su dva ili tri nacionalna TV programa s dosadnim sadržajem, nemogućnost interneta jer ga tada nije bilo, a danas je sve konkurencija nogometu.

Vi danas imate pakete sa svim europskim utakmicama u isto vrijeme, gledajući ih iz komfora svoga doma, imate izbor filmova za koje ste prije morali ići u kino, sada ih gledate doma, znači sve je postalo konkurencija fizičkom gledanju nogometa. Idemo se boriti prvenstveno rezultatskim iskoracima, atraktivnošću, a potom i komforom na stadionu. Motiv izgradnje novog Gradskog vrta je isključivo dobrobit građana Osijeka, nema tu drugog motiva. I mogućnost da gledate utakmice na europskom stadionu, u svom gradu.

Kako vaši mađarski partneri gledaju na sve ovo što radite?

Pa gledaju sa simpatijom, ljubavlju i iznenađenjem ostvarivanja svega onoga što sam najavio da će biti, ali u puno kraćem vremenskom roku nego što su to oni eventualno očekivali. Ljubav, simpatije prema Hrvatskoj, Osijeku, pa ako želite i meni osobno su rezultirali time da imamo osigurano financiranje Kluba još narednih XY godina, imamo osigurane troškove pune izgradnje Kampa Pampas, pa ćemo vrlo vjerojatno i dizati proračun za sljedeće sezone.

I u kontekstu rezultatskog iskoraka, da ćemo biti konkretniji po pitanju financija i u smjeru najvišeg mjesta na tablici Hrvatske nogometne lige, da li ove, da li sljedeće ili one druge sezone. Što prije to bolje. U svakom slučaju, hvala im na podršci!

Ono što zasigurno navijače Osijeka zanima je i to kako mađarski premijer Viktor Orban vidi situaciju u Nogometnom klubu Osijek, kao njegov neskriveni simpatizer?

Kroz činjenicu da isključivo njegovom zaslugom Kamp NK Osijeka niče dobrim dijelom financiran i novcem mađarske države, uz činjenicu da je jedan od većih mađarskih industrijalaca i moj prijatelj Lorinc Meszaros suvlasnik Kluba, uz činjenicu da veliki pool sponzora dolazi baš iz Mađarske. Možda temeljem te njegove simpatije prema Klubu i uz nepobitnu činjenicu da smo mi „kliničkog mrtvaca“ doveli pred vrata Europa lige u roku godinu i pol dana, ja znam da je zadovoljan. Međutim, bitnije je da smo zadovoljni svi mi koji živimo uz i za naš Klub.

Imamo informaciju da ste u više navrata o hrvatskom nogometu pričali i s predsjednikom Hrvatske vlade, gospodinom Plenkovićem?

To je točno, doduše na marginama nekih sportskih događaja i tijekom njegova posjeta NK Osijeku, gradu Osijeku, u povodu dana Grada. Mi smo se dotaknuli određenih tema, a naravno da premijer ne može ostati imun na činjenicu što nogomet predstavlja u Republici Hrvatskoj. UEFA i FIFA strogo zabranjuju uplitanje politike u sport, tako da on kao iskusni diplomat i razuman čovjek drži distancu, no postoje činjenice na koje sam apelirao kod obojice premijera, i mađarskog i hrvatskog. A to je da bez državne potpore, materijalne i političke, teško da jedan veliki projekt u RH ili u bilo kojoj tranzicijskoj zemlji može ići naprijed.

Tako da sam razgovorao s našim premijerom, ako hoćete konkretno, i o nacionalnom stadionu i vjerujem da ću vrlo brzo izaći sa strategijom kako se taj projekt može realizirati. Mene žalosti činjenica da Hrvatska, kao jedna od rijetkih tranzicijskih zemalja, do ove godine nije imala novi aerodrom i da nema nacionalni stadion, bez obzira što netko misli da je to nebitno, da su to periferne stvari i tako dalje. Prodajemo se, opravdano, za turističku destinaciju, a zamislite prve impresije ljudi koji su sletjeli na stari zagrebački aerodrom. Zamislite impresiju navijača iz svijeta kada dođu na hrvatske stadione… To je jedan nesklad i mene je osobno, kao Hrvata, djelomično zbog toga i sram.

Figurativno govoreći, recimo da imate čarobni štapić, što biste instant, ovoga trenutka promijenili, a vezano je uz NK Osijek?

Promijenio bih činjenicu da još uvijek nisam zadovoljan brojem navijača na utakmicama, znači povećao bih broj naših navijača, dakako. Volio bih kada bi cijeli stadion, osim dijela rezerviranog za gostujuće navijače, navijao za Osijek, a volio bih i kada bi Kohorta bila brojnija. Klub ne može bez navijača, vidimo kako to tužno izgleda u momentima Dinamo povijesti. I volio bih kada bi se navijalo za Osijek, bez obzira s kim igra, protiv koga i u kakvim vremenskim uvjetima.

Također, volio bih kada bi odnos prema našim igračima, uključujući i trenera, bio stabilan, a ne da su nam danas heroji, a sutra već „odlazi“. Volio bih kada bi djeca imala svijest o NK Osijeku od najranije dobi i da je dres našeg Kluba traženiji od dresa Messija ili Ronalda. To su zaista stvari za čarobni štapić. No, mi ga naravno nemamo, ali zato svi djelatnici NK Osijeka, naši navijači i simpatizeri, svi oni dobronamjerni oko Kluba imaju čarobne ručice i glavice tako da, vjerujem, u smjeru ovog mog čarobnog štapića već napredujemo.

Dakle, 2017. bez lažne skromnosti, vidim kao najsvjetliju godinu od postojanja NK Osijeka. Iduća 2018. mora biti još bolja jer trendove morate unaprijeđivati.

Kako vidite NK Osijek u ovoj 2017. godini i dajte nam neku ekskluzivu, navijači to vole, za godinu koja nam predstoji?

Dakle, 2017. bez lažne skromnosti, vidim kao najsvjetliju godinu od postojanja NK Osijeka, iz više razloga. Prvenstveno što smo uspjeli dovesti velike europske klubove u Gradski vrt, što smo uspjeli u određeno vrijeme i na određenom mjestu skupiti i po 15-16.000 ljudi što je vrlo teško. Mislim kada bismo se bazirali samo na Osječane da bi i Rolling Stonesi imali problema toliko ljudi skupiti na dogovorenom „čvenku“ u 20 sati i 45 minuta u Gradskom vrtu!

Sretan sam i zbog toga što smo na našem stadionu vidjeli ono što se rijetko viđa na europskim stadionima, da smo vidjeli i stare i mlade koliko god to trivijalno zvučalo, što smo vidjeli „horde“ djece koja trče uz ogradu jer nisu u stanju koncentrirano pratiti 90 minuta utakmice, ali se zabavljaju, s roditeljima su. Vidjeli smo majke, vidjeli smo tu spolnu i dobnu nepodjelu ljudi na tribinama, vidjeli smo to jedno zajedništvo koje samo sport i glazba mogu izazvati, u ovom našem slučaju sport. To je nešto po čemu ću pamtiti 2017. Iduća 2018. mora biti još bolja jer trendove morate unaprijeđivati.

Znači, projekt „Pokrenimo grad“ mora dobiti novi slogan. Pokrenuli smo ga evidentno, e sada, kako ćemo ga držati u ovoj putnoj brzini i kako ćemo ubrzavati dalje, ostaje na timu koji vodi Klub i na meni osobno. Obećajem Osječanima i navijačima NK Osijek da si postavljamo više ciljeve i to u svakom smislu, od budžetiranja, pojačanja, dodatnog rezultatskog iskoraka. I sve osim borbe za vrh u slučaju Osijeka za mene je poraz.

Talijani će reći “Buongiorno”, oni se raduju Ivanu Meštroviću, raduju se vašoj novoj akviziciji u tamošnjoj Seriji C. No, Osječani se pitaju hoće li vam više u fokusu u idućem razdoblju biti ta akvizicija, a pitaju se i ljudi koji rade u NK Osijeku komu ćete u idućem razdoblju više biti posvećeni?

Uvijek ću biti više posvećen NK Osijeku! Osijeku ću uvijek, doživotno, biti najposvećeniji! NK Osijek je nešto što će se teško ikada više ponoviti. Činjenica je da smo mi od kluba koji je bio pred brisanjem u registru sportskih kolektiva u gradu i Republici Hrvatskoj stvorili europski klub. A ova talijanska, uvjetno rečeno ekspedicija, isto ide u korist Osijeka. Nisam ja ad hoc kupio Santarcangelo, klub u trećoj talijanskoj ligi, s tim da neke stvari treba malo objasniti, po pitanju talijanskog nogometa i odgovora na pitanje zašto baš Italija. Snimio sam i napravio dubinsku analizu poslovanja otprilike deset talijanskih klubova, B i C ligaša.

Intenzitet nogometne osvještenosti u Talijana je znatno veći nego u Hrvatskoj. Znači da ne postoji kafić, javni prostor gdje se u nekom trenutku ne prikazuje neka od utakmica. Ne postoji tema u socijalnom životu bitnija od nogometa i jedan južnoamerički nogometni duh od svih europskih zemalja meni se čini da je najuvreženiji i da se najbolje nastanio baš u Italiji. Stanje u talijanskom nogometu je kompleksno, stanje u kontekstu financijskih neusklađenosti je malo i kaotično u ovim nižim ligama, ali Savez kao takav drži klubove na životu. Evo, recimo, svaki klub u tamošnjoj drugoj ligi od Saveza dobiva minimum šest milijuna eura na ime TV prava i marketinških ugovora! Treća liga, jedan uvjetno rečeno mali Santarcangelo, ove će godine od Saveza dobiti 700.000 eura. Većini tih klubova to osigurava nesmetano funkcioniranje takozvanog hladnog pogona.

A zašto Santarcangelo? Prvo, tražio sam klubove u regijama koje su „gladne“ nogometa, a nemaju prvoligaša, niti drugoligaša. Drugo, tražio sam klub koji je financijski čist i stabilan, što je rijetkost u Italiji. I treće – tražio sam regiju koja je kulturološki toliko bogata na način da će i meni pružiti zadovoljstvo boravka u istoj, na način da je geografski bliže centralnoj Europi kojoj trenutno gravitiram. I onda sam u pokrajini Emilii Romagni, koja je kolijevka talijanske kuhinje i velike većine gastro onoga što znamo da dolazi iz Italije, došao do Riminija. To je grad koji već dugo nema ni B ligaša, danas Rimini ima klub u amaterskoj ligi. Santarcangelo je predgrađe Riminija, udaljen nekih desetak kilometara, koji već 12 godina ima stabilnog C ligaša, a to je u Italiji profesionalni stupanj natjecanja.

Činjenica je da su me ljudi tamo dobro dočekali, da rezultati NK Osijeka i moja uloga u njima govore dovoljno za sebe. To su vam budžeti znatno manji od našega u Osijeku, ali su ambicije u rangu Osijekovih, mogu vam slobodno reći. Dobar je to izlog i za hrvatske nogometaše i našu djecu, da imamo još jednu ekspozituru gdje ćemo ih moći predstaviti svijetu i Europi. Talijansko tržište u kontekstu transfera je najživlje u Europi, nema utakmice ni u trećoj ligi na kojoj nema skauta koji promatraju igrače i ja vjerujem da ćemo već od ove zime neke od naših igrača poslati na privremeni rad u Italiju.

Dogovorio sam fuzioniranje s nogometnim klubom Rimini gdje ćemo cijelu regiju staviti pod jedan klub. Napad na Seriju B slijedi možda već ove sezone jer smo trenutno, mislim, šest ili sedam bodova udaljeni od play-offa, ali vjerojatnije od iduće sezone. Serie B je već ozbiljna liga, gledana i uživo i na TV-u, deseci su tisuća navijača na nekim utakmicama, veliki marketinški ugovori, a klubovi imaju proračune po 20-25 milijuna eura! Slijedom toga i razvoja samoga NK Osijeka, vjerujem da je jako dobra stvar, uvjetno rečeno, imati ambasadu talenata gdje nikoga ne moramo zvati i vući za rukav da bi naši igrači bili viđeni u jakoj europskoj ligi. Mi ćemo konkretno koristiti Santarcangelo, Rimini kao destinaciju, kao mjesto za prikazivanje našeg talenta i kao mjesto gdje će naši proizvodi s Kampa Pampas imati odskočnu dasku za Europu u samoj Europi.

Ono što će mnogima biti zanimljivo je da se već pomalo i „šuška“, doduše i sve glasnije o potencijalnoj suradnji Osijeka s jednim slavnim Milanom?

Mi smo pri završetku rada na nekim obrisima strukture odnosa ne samo između NK Osijeka, nego i našeg kluba i Santarcangela i AC Milana, gdje bi na Kampu Pampas bila Milanova ambasada skautinga za ovaj dio Europe! Što bi to značilo? Recimo da bi svako dijete na svakom treningu bilo promatrano očima Milanovih skauta.

U kontekstu Santarcangela, moram reći da su u Italiji odnosi niželigaša i onih bolje rangiranih određeni na način da klubovi iz Serije A posuđuju igrače i u Seriju C i za to ih plaćaju. Osim što plate igrača koji ima ugovor sa prvoligašem, tako plate i klub za minutažu koju ste vi koristili za njihovog mladog igrača. Milan je veliko ime, doduše sada jesu u određenim problemima što strukturnim, što vlasničkim nedorečenostima i rezultatskoj krizi.

Međutim, vjerujem da će kod svakog djeteta, važući u kojem hrvatskom klubu graditi karijeru, dijelom presuditi i činjenica da će NK Osijek, uz to što će imati najmodernije uvjete treninga u ovom dijelu Europe, imati ,daj Bože, i sveprisutne skaute AC Milana svakodnevno na području naše Akademije koji će tamo živjeti i raditi i kojima će to biti baza za ovaj dio svijeta. No, stvar još nije definitivna.

Na kraju, što biste poželjeli NK Osijeku, njegovim navijačima u novoj, 2018. godini?

Želio bih zajedništvo, pozitivu i smijeh, poželio bih potrebu za praćenjem NK Osijeka bez obzira protiv koga igra, da li je to PSV ili Istra. Poželio bih gospodski pristup kao i do sada izvan terena, a ratnički na terenu. Poželio bih da u svim srcima Osječana i u srcima onih koji simpatiziraju Osijek bude dodatne topline i ponosa zbog svega što Klub čini i predstavlja. Poželio bih i da se ponose time što su navijači NK Osijeka, kao što se ja time ponosim, bez obzira što sam predsjednik i suvlasnik.