Osijek je utakmicu s Puljanima riješio u svoju korist i Zoran Zekić je imao razloga biti zadovoljan. Doduše, u prvih 40-ak minuta nije to bila igra koju je i trener očekivao, no nakon toga je ipak sve bilo u znaku Bijelo-plavih koji su vrlo dobro odradili drugi dio susreta.

U prvom poluvremenu smo bili prilično bojažljivi, bez rizika i prave trke na terenu, bez lopte i s njom u posjedu. Posljedica je bila da smo olako ispadali, pa je Istra imala nekoliko dobrih izlazaka na našu zadnju liniju. Vrlo brzo smo morali nešto mijenjati, a Mudražija je pritom ispao kolateralna žrtva. Mogao sam mijenjati i nekoga drugoga, razmišljao sam o trojici-četvorici igrača u tom trenutku, pa i o promjeni sustava igre. No, trgnuli smo se malo u završnici prvog dijela, dok je to u nastavku bili puno drugačije i bolje. Sva trojica igrača koji su ušli s klupe su nam donijeli baš ono što je trebalo, i dubinu i kombinatoriku. Stoga smo s više igrača ulazili u završnicu, pri čemu moram istaknuti i pomoć veznjaka koji su bili pokretljiviji i konkretniji. Čestitam Istri i svome kolegi Raić-Sudaru koji njihovu momčad još drži na okupu, izjavio je Zekić na konferenciji za novinare.

Čestitke Kohorti na potpori!

Hoće li ova pobjeda Osječanima značiti otpuštanje kočnica u onom pozitivnom smislu?

Svi se tomu nadamo, drugo poluvrijeme je bilo dosta dobro, bez onog grča iz prvog dijela susreta, kada smo bili u strahu od pogreške, a to u nogometu nije dobro. U svemu tome dopustite mi da čestitam našoj Kohorti i najvjernijim navijačima koji su nam pružili pravu podršku i bili nam zaista 12. igrač. Dali su nam impuls kada je bilo najpotrebnije.

Lopa na zadnjem veznom, kako Zekić komentira takvo rješenje?

S njim sam htio dobiti bolju i bržu protočnost lopte i dubinski pas, ali to baš i nije išlo. Slabo smo se kretali, pa nerijetko i nije imao neka rješenja. Prečesto nam se to ponavlja kada smo domaćini, da nam je lopta predugo u zadnjoj liniji, a premalo se nudimo u igri. I onda je problem nametnuti se protivniku, posebno na našem terenu koji je, uslijed svoga stanja, problematičan za konkretniji, napadački i kombinatorni nogomet. Drugo poluvrijeme je pokazatelj kako trebamo igrati.

Ponosan na Gabrijela Bobana!

Jedan je igrač zaslužio skandiranje po svršetku susreta. Riječ je o Gabrijelu Bobanu koji je namjestio prvi pogodak, a drugi je zabio te bio najbolji pojedinac dvoboja.

Poslije obiteljske tragedije vratio se još jači. Pokazao je karakter i pravu mentalnu snagu i vukao je cijelu momčad, poput lokomotive. Nije izgubio nijedan duel, nijednom nije povukao nogu, jedini je bio pun energije i u prvom poluvremenu što sam i rekao u svlačionici, za vrijeme odmora. Ponosan sam na Gabrijela, znam da mu ništa ne može nadoknaditi gubitak brata, ali neka barem osjeti malo radosti nakon teških trenutaka koje je proživio. 

Marićeva sjajna asistencija

Pokušao je Zekić s „revitalizacijom“ Ejupija, no u nastavku je povjerenje ipak ukazao Mariću koji je pružio dobru partiju…

Ne mogu se tek tako  pomiriti da mi jedan igrač toliko padne u neku „rupu“ i ne omogućiti mu priliku za povratak. Treba mu jedan klik, neki pogodak koji bi ga „oživio“ i vratio mu samopozdanje. Što se tiče Marića, on je svoju rolu odlično odradio. Bio je jak na lopti, razigravao, sudjelovao kod pogodaka, a kod drugoga je odigrao vrhunski dubinski pas poput najboljeg veznog igrača. No, nadam se da će Ejupi što prije biti onaj pravi jer nam trebaju njegova energija i golovi.

I ulazak Jambora se pokazao dobrim rješenjem…

Slažem se da smo bili s njim sigurniji u igri. On je poglavito na domaćem terenu naše najbolje rješenje na zadnjem veznom. A izlazak Mudražije ne ide njemu na dušu, nego meni kao treneru.

Puljani i dalje igraju bez plaće

Trener Puljana Darko Raić-Sudar nije imao puno toga za reći:

Možda smo u prvom dijelu mogli nešto više učiniti, no kada je Osijek došao u vodstvo, susret je praktički bio riješen. Domaćin ima individualnu kvalitetu, što se vidjelo i kod golova koje smo primili. Svi pretpostavljam znate u kakvim uvjetima radimo i s kojim se sve problemima borimo da bismo sačuvali ne samo prvoligaški status nego i opstojnost kluba. Tijekom cijele sezone igrači nam još nisu dobili niti jednu plaću i smatram da je to nedopustivo u hrvatskom nogometu. Ne znam hoćemo li uopće biti u stanju odigrati sezonu do kraja, zaključio je kormilar Puljana.