Dojam – svakako je bolji od konačnog ishoda utakmice, iako je to uvijek slaba utjeha. Osijek je, gledajući sve parametre u igri, bio dominantniji, imao je puno više izglednih situacija za gol, ali ga nije postigao. Gosti su samo jednom ozbiljnije zaprijetili, no bili su, eto, učinkovitiji. Ne bi bilo sportski zaključiti da su nezasluženo pobijedili, ali je činjenica da su Osječani zaslužili bolji rezultat. Da smo, primjerice, imali „onoga“ Ejupija s početka prošle sezone, sumnjamo da bi Rangers izbjegao poraz u Gradskom vrtu… Domaćin je pritiskao, doduše nije bilo dovoljno kreacije u sredini, iako su Škoti imali i dosta sreće u nekim situacijama ili su naši igrači bili nedovoljno smireni, pa i neodlučni u završnici. Nema dvojbe da su nedostajali Boban i Grezda, ali i netko tko bi s par individualnih poteza mogao razigrati momčad te bolje iskoristiti Hentyjevu prodornost koja je ovaj puta ostala zatomljena.

Ključni trenutak – Nesretna je za domaćina bila 18. minuta. Bio je korner za goste, a umjesto izravnog ubačaja uslijedila je kombinacija nakon koje je Tavernier dobro centrirao na peterac gdje je Morelos pokazao spretnost i opravdao status najopasnijeg suparničkog napadača. Međutim, nije se smjelo dogoditi da ostane neometan u takvoj situaciji. U nogometu je tako, samo jedan trenutak može sve riješiti.

Realizacija – trebao je Osijek jednog pravog egzekutora jer je bilo sasvim dovoljno prilika. Najčešće je u izglednim situacijama bio Marić, no nije to bio njegov dan. Nisu uspjevali ni Šorša, Mudražija, Grgić, Lončar, u tri navrata ni Henty, kao ni Bočkaj… Nisu to bili oni klasični „ziceri“, no svakako se iz tih pokušaja moglo napraviti više. Europa je to i ne možeš očekivati desetak izrazitih prigoda da bi barem jednom zabio. „Killera“ nismo imali, no ne znači da se takav neće ukazati u Glasgowu…

Barišić – od početka sezone kapetan je najbolji pojedinac u osječkim redovima. Bilo je tako u oba ogleda s Petrocubom, ponovilo se i s Rangersom. Iako je Gerrard potencirao latentnu opasnost s lijeve strane, gotovo su sve prijetnje stizale upravo nakon njegovih centaršuteva ili proigravanja. No, trebala mu je konkretnija podrška suigrača koji nisu podbacili, borili su se i pokušavali, ali je ipak nedostajalo „ono nešto, više“.