Svaka je generacija osječkih nogometaša imala svoje legende, one koji su bili ljubimci navijača i u konačnici – ostvarili lijepu i uspješnu karijeru.

Kada se vratimo u sada već daleku prošlost, čitajući zapise iz tadašnjeg tiska, nije teško zaključiti da je među osječkim „španerima“ posebno mjesto zauzimao i Gustav Lechner.

Rođen je u našem gradu 1913. godine, a u početku je nastupao za HŠK Slaviju u kojoj se zadržao četiri sezone. Njegove odlične igre i uloga vođe na terenu nisu mogle ostati nezapažene i u većim sredinama, pa je prešao u beogradski BSK s kojim je osvojio tri naslova prvaka bivše Kraljevine Jugoslavije. Kao jedan od najboljih veznjaka iz tog vremena, zabilježio je respektabilna 44 nastupa i za najbolju državnu selekciju. Tijekom Drugog svjetskog rata, Lechner je preselio u Zagreb i u tom razdoblju , također vrlo uspješno, igrao za HŠK Građanski sve do 1945., kada se vraća u svoj Osijek. Prethodno je 11 puta nosio dres hrvatske reprezentacije, a karijeru je završio u Proleteru 1949.

Kao što je bio uspješan u kopačkama, Gustav Lechner mogao se pohvaliti da je i kao trener ostvario zapažene rezultate. Vodio je osam klubova, među njima i osječke - Metalac i Slavoniju. Najveći doseg ostvario je sa zagrebačkim Dinamom s kojim je 1958. postao prvak, pri čemu su se i njemu pripisivale velike zasluge.

Inače, Lechner je po zanimanju bio pravnik iako se nikada nije bavio tim poslom, već se u potpunosti posvetio nogometu.

Preminuo je u Zagrebu 1987. godine. Nogometni klub Osijek posvetio mu je jednu ložu na stadionu Gradski vrt koja je nazvana upravo po njemu.