Na Poljudu nam skandiraju „Druga liga“, žele nam ispadanje jer je njihova percepcija da je Osijek Mamićev. Valjda je zato i zadnji na tablici.

Strahovao sam sam da će nam protekli tjedan donijeti rasplet u kojem će Osijek, još jednom, pasti na posljednje mjesto HNL-a. To naravno ne znači da se nisam nadao nečemu na Poljudu, ali je ipak realnija opcija bila poraz od bilo kakvog bodovnog plijena, dok se pokazalo opravdanim i razmišljanje da Zadar neće izgubiti u Puli. Doduše nije ni pobijedio i značajnije se odvojio, ali je i s bodom pretekao bijelo-plave, što je itekako zabrinjavajuće svega tri kola prije kraja prvenstva... 

Inače, u Splitu se osjetilo nekakvo odbojno, neprijateljsko ozračje na tribinama prema jedinom slavonskom prvoligašu. Povikala je Torcida u nekoliko navrata „Druga liga“ s jasnom porukom kakav bi rasplet poželjela u završnici sezone, a činjenica da je to publika i na drugim dijelovima tribina prihvatila pljeskom – jasno govori da bi Splićanima bilo drago da ispadnemo. Stvorila se fama da je Osijek Mamićev, da je u nekakvom komplotu s Dinamom, da mu i Šuker ugađa kao čelnik Saveza i ne znam tko (i što) sve ne... I nasmijao bih se svim tim gadostima, ali mi u ovim, gore navedenim okolnostima nije do smijeha. Kome uopće nešto objašnjavati, ima li smisla ukazivati da smo uistinu sami u svojoj borbi za opstanak i klupsku opstojnost i da je sve drugo obično baljezganje i zločesto podbadanje onih koji bi se veselili da Osječana sljedeće sezone nema u prvoligaškoj konkurenciji? Onima koji su i dalje uvjereni da nas je ZM prošle sezone ostavio u Ligi, a ne sretni pogodak „Đozle“ Barišića uz naklonost božice Fortune u smiraju presudne utakmice s Dragovoljcem, ne želim se baviti jer oni ionako imaju svoju teoriju. Uvjeravati ih u nešto drugo bilo bi čisto gubljenje vremena.

Još nešto moram spomenuti. Lako je moguće da će borbu za opstanak „skrojiti“ Lokomotiva, klub kojega nitko ne voli jer se u svemu veže za Maminja i Dinamo. Zašto spominjem „lokose“? Njihovi domaći porazi od Zadra, Zagreba i Istre najviše su komentirani u smislu iznenađujućih ishoda ove proljetne polusezone, a pitam se, onda, kako je to moguće ako Zdravko pomaže Osječanima koji jedini nisu dobili Ivkovićevu momčad?! I kakav je to često spominjani osječki lobi kada čak i suci iz Osijeka svojim fatalnim pogreškama spašavaju konkurente bijelo-plavima, u situaciji kada svaki bod može imati presudnu važnost? Gluposti i lupetanja koja, nažalost, padnu na plodno tlo kod onih koji sve znaju i obično su svemu protivni, a zapravo ih ništa i ne zanima. Osim njihove priče.

I na kraju poneka rečenica o zgotovljenom transferu Borne Barišića u Maksimir. Znalo se još na zimu da je to dogovoreno i da će naš ponajbolji prvotimac od ljeta biti novi igrač Dinama. Dakle, nije u pitanju nikakvo iznenađenje. No, moram se osvrnuti na tajming potpisivanja ugovora. Zašto baš sada, samo tri tjedna prije kraja ligaškog natjecanja u kojemu je Osijek u najtežoj situaciji? Zar se nije moglo pričekati da sezona završi, kada ionako nitko ne bi mogao pokvariti taj posao? Nije to trebalo nikome u toj priči. Moglo se sve skupa finiširati na drugi način, dvadesetak dana kasnije, nakon spuštanja zavjese u HNL-u. Ovako si i sami poremetimo ozračje prije sudbonosnih utakmica, kada nam ništa drugo, u sportskom smislu, ne može biti važnije od opstanka. I kada od svih u Klubu očekujemo takav pristup.

Piše: Mario Mihić Miha