Nije mi lako potisnuti razočaranje, kao ni vama koji se osjećate ne samo uskraćeno, nego i prevareno u priči oko subotnje večeri koja je, nama Osječanima, trebala biti nogometni praznik. Dugo se već o jednoj utakmici u Gradskom vrtu nije toliko pričalo, kao o predstojećem dvoboju s Lokomotivom. Razumljivo, budući da je riječ o najizravnijem dvoboju za drugo mjesto koje će pobjedniku omogućiti igranje u kvalifikacijama Lige prvaka. Da, famozna Champions League, to je nešto što nam svima ovih dana odzvanja u ušima jer smo došli sasvim blizu, treba još napraviti „samo“ taj završni, najvažniji korak. Ulog je iznimno velik, već zbog same činjenice da nikada u svojoj povijesti Bijelo-plavi nisu ulazili u neki prvenstveni ogled s mogućnošću da se nakon njega nađu među klubovima koji će participirati u elitnom europskom natjecanju. 

Neka nam svima prolaze trnci!

Uzbuđenje mi nezaustavljivo raste iz sata u sat, naročito i zbog vlastite spoznaje da ni osobno nisam bio u situaciji da svjedočim nečemu sličnom u svih mojih vrlo intenzivnih 40 godina uz Bijelo-plave. Toliko je tu pomiješanih slika iz bliže i daljnje klupske prošlosti, prisjećanja na sve velike utakmice koje su iza nas, dakako i nabujalih navijačkih emocija. Sve će u subotu oko 23 sata biti sasvim jasno i poznato, bez nekih novih kalkulacija i odgode onoga što već dugo čekamo. Napokon, jer naporna je u svemu ova natjecateljska godina koju je produžila ta nesretna korona. Dolazi nam, konačno, i taj dan odluke o čemu se priča u svakom kutku grada na Dravi, ne samo među nama fanaticima. I oni puno manje zaluđeni pitaju se hoćemo li ostati drugi i hoće li u nekoj od kuglica na izvlačenju parova 2. pretkola Lige prvaka biti papirić na kojem će pisati NK Osijek… Ako vas pritom prođu trnci, razmišljate na isti način kao i autor ovih redaka. I volite svoje.

Prilika jedne generacije

Padali su ovdje Anderlecht, Rapid, Slavia, PSV… veselili smo se nezaboravnim trijumfima na uvijek privlačnoj europskoj pozornici, no ovo je ipak prilika jedne neupitno kvalitetne generacije da napravi nešto posebno. Plasman odmah do državnog prvaka ne bi bio samo veliki rezultatski iskorak nego bi zasigurno i u svakom drugom smislu imao golemi odjek. Bila bi to sjajna nadogradnja svega što se dosad postiglo od ulaska privatnih vlasnika u Klub, u veljači 2016. godine, a sportski bi se uspjeh savršeno uklopio i u krucijalni projekt izgradnje novog stadiona i kampa na Pampasu. Prilika je tu, nadohvat ruke i nitko drugi ne treba ništa odraditi za nas, osim nas samih, odnosno naše momčadi na terenu. Istina, protivnik je dobar i neugodan, on također ima isti legitiman cilj, no čvrstog sam uvjerenja da je Osijek taj koji sve drži u svojim rukama i nogama ili prvenstveno u svojim glavama.

Osjeti se silna želja

Nema velikih sportskih dometa, bez određenog, pa i sasvim naglašenog pritiska. To je sasvim jasno i od toga se ne može i ne treba bježati. Pokazali su naši dečki puno puta ove sezone da su vrijedni i kadri dosegnuti dosad najveći cilj. Stoga čvrsto vjerujem da će takvi biti i u subotu navečer. „Nabrijani“ do krajnjih granica, motivirani i svim ovim zavrzlamama oko publike na stadionu jer komu je gušt igrati bez navijača… Osjeti se ta silna želja, sada već i inat kod svakog igrača, ovo je i njima utakmica za koju se živi. Stoga je i ozračje takvo da se jedva čeka početak, kako ovo iščekivanje ne bi trajalo predugo. Naravno da i ja osjećam taj puls i zanos svih vas koji imate iste snove kao i nogometaši Osijeka i svi mi u Klubu te nam šaljete brojne poruke podrške. Hvala vam na tome! Bit ćemo sigurno, opet jedno veliko srce koje će strastveno kucati za NK Osijek, od prve do posljednje sekunde gdje god se gledala utakmica. To nam ne mogu oduzeti. Idemo odlučno po ono što nam pripada i što apsolutno zaslužujemo!

Napisao: Mario Mihić