Ukupno je 31 igrač nastupio za Bijelo-plave u minuloj sezoni, računajući i onaj jesenski dio. Postalo je već nekako uvriježeno da najviše nastupa imaju vratari, posebno ako ih krasi pouzdanost i kontinuitet dobrih nastupa. To je upravo slučaj s Ivicom Ivušićem koji je skupio 3720 minuta, odnosno 41 utakmicu u sva tri natjecanja (HNL, Kup i Europa). Drugi u toj statističkoj koloni je Mirko Marić (3510) uz jedan susret manje, iskazavši se ponovno kao prvi klupski strijelac, ali skupa s Talysom i najbolji asistent. Konstanta su dva pouzdana stopera, Ante Majstorović (3450) i kapetan Mile Škorić (3328), nakon kojih najveću minutažu imaju Mihael Žaper (2793) i već spomenuti Talys Oliveira (2698). Antonio Mance je zabilježio 35 nastupa, a zanimljivo je da je u više od polovice njih (18) bio zamijenjen prije kraja susreta, a kraj natjecateljske godine je dočekao s 11 golova (7 u HNL i 4 u Kupu) i 5 asistencija.

Ozljede utjecale na standardnost

Među onima koji su također u skupini standardnih igrača, u slučaju da su bili zdravi i spremni za igru, neupitno su Igor Silva (2493), Laszlo Kleinheisler (2294)i Petar Bočkaj (2194), a više od dvije tisuće minuta na terenu proveo je i Marin Pilj (2094). Određeni broj naših prvotimaca imao je dosta varijabilnu sezonu, pa su nekada počinjali utakmicu, a bilo je i onih susreta u kojima su priliku čekali s klupe. To se odnosi na Merveila Ndockyta koji je vrlo dobro odradio samu završnicu nakon nešto skromnije jeseni (ukupno 1672 minute), kao i na iskusnog Dmytra Lopu (1474) koji je opet rekorder po broju žutih kartona, budući da ih je inkasirao 12 u borbi za bodove. Danijel Lončar je u igri bio 18 puta (1121), a jedan nastup manje ima Vedran Jugović (992) kojega su prilično mučile ozljede još od prošloga ljeta.

Grezda premalo igrao

Tomislav Šorša (895) je u početku bio starter, odigrao je i obje europske utakmice s CSKA-om, da bi kasnije pao u drugi plan, čemu su pridonijeli učestali odlasci liječnicima i tretmani kod fizioterapeuta jer nije bio u mogućnosti konkurirati za momčad. Što se tiče Erosa Grezde (595), on se Osječanima priključio u proljetnoj polusezoni, ali je odigrao tek 8 susreta u kojima nije uspio iskazati svoj napadački potencijal. Kasnije je suspendiran, potom je imao i operaciju stopala te je prerano ispao iz svih kombinacija. Josip Špoljarić je 20 puta bio na terenu, no kada su minute u pitanju završio je na brojci 425. Oni koji su rijetko bili u mogućnosti participirati u sastavu su Gutieri Tomelin (304), Todor Todoroski (250), Jerry Mbakogu (180) i Karlo Kamenar (127).

Debitirali Beljo i Caimacov

Splet okolnosti je bio takav da je Alen Grgić premalo igrao (94) nakon operacije koljena i duže rehabilitacije dok je pričuvni vratar Marko Malenica 90 minuta imao jednom, u Kupu protiv Zadra. Najmlađi među Bijelo-plavima Dion Drena Beljo skupio je 35 minuta u svojih 6 ulazaka s klupe u borbi za bodove dok je Mihail Caimacov debitirao na Poljudu gdje je ušao u sudačkoj nadoknadi vremena. Računajući cijelu sezonu ne smijemo zaboraviti da je Boško Šutalo nastupio 21 puta (1915) prije rekordnog klupskog transfera u talijansku Atalantu, a puno manju minutažu imali su Benedik Mioč (242). Marko Dugandžić (110) i te Luka Marin i Andrej Šimunec s po jednom odigranom utakmicom (90).