Nije ni Istri1961 uspjelo zaustaviti Bijelo-plave. Zasigurno su se ponadali kako mogu iznenaditi favorita, posebice kada ih je Špoljarić lijepim golom doveo u vodstvo, međutim, više od toga nisu mogli napraviti. Izuzev prvih dvadesetak minuta, u kojima je nedostajalo onog pravog naboja i koncentracije, preostalo vrijeme do kraja utakmice apsolutno je proteklo u znaku naše momčadi. Kao da je i taj zgoditak Puljana bio okidač da se pojača tempo, ubaci u brzinu, pa i dvije više, a to domaćin više nije mogao iskontrolirati. Na kraju je završilo s četiri gola u mreži Jurica, po dva u oba poluvremena za nova, opet važna tri osvojena boda.

I homogenost i individualna kvaliteta

Otkako je Bjelica za kormilom, Osječani su se prvi puta (ne računajući Basel u europskim kvalifikacijama) suočili sa situacijom u kojoj je protivnik prvi došao do rezultatske prednosti. I nije ih to poremetilo u smislu da ih je uhvatila nervoza i da se počelo srljati u nekakve isforsirane pogreške. Naprotiv, zadržana je mirnoća na terenu jer naši nogometaši vjeruju sami u sebe, vjeruju i jedni drugima, što je itekako vidljivo i svakom promatraču sa strane. Uostalom, osim momčadske snage i homogenosti, Osijek ima i takvu individualnu kvalitetu što u svakom trenutku može biti prevaga na našu stranu. Primijetili ste to, zasigurno, i kod izjednačujućeg pogotka Miereza kada mu je Silva onako „fakinski“, baš u brazilskom stilu, centrirao vanjskim dijelom kopačke, kako bi se reklo „iz koljena“, a milimetarski precizno. Argentinac takve šanse u pravilu pretvara u golove što je učinio i ovaj puta. Vrlo je lijepa bila i akcija koja je prethodila trećem zgoditku. Piljevo proigravanje za Ndockyta na desnoj strani, proboj i ubačaj u sredinu gdje je Žaperu, koji ima „tajming“ za ulazak u kazneni prostor, preostala samo neupitna egzekucija na „ziceru“.

Nema nikakve euforije

Kako je naš trener rekao u komentaru pulskog dvoboja, veseli i činjenica da su suparničku mrežu pogađala četiri različita strijelca. Ne ovisimo o golgeterskom učinku jednog ili dvojice pojedinaca, nego imamo širinu i u tom smislu, čak i kada nedostaju šestorica-sedmorica igrača. Oni koji igraju koriste svoju šansu što stalnu borbu za najboljih jedanaest u datom trenutku čini sve zanimljivijom. U ovakvom tempu, kada su utakmice u zgusnutom natjecateljskom rasporedu, važno je znati da se povjerenje s punim pravom može ukazati i onima koji su u početku nešto manje igrali. Svaka nova pobjeda ne samo da ima svoj značaj u borbi za ostvarenje ambicija nego i dodatno osnažuje samopouzdanje, a i kod navijača pojačava dojam da je momčad zrela i spremna pratiti trenerove zamisli i ambicije. No, nema u našim redovima nikakve euforije, bez obzira i na formu i na ovaj uistinu respektabilni rezultatski niz. Opet se koncentriramo i pripremamo samo za iduću prepreku, a to je Rijeka na Rujevici.