U sportu se stvari gledaju pragmatično. Ili bi barem trebalo biti tako. Imaš neki svoj cilj, nastojiš ga ostvariti i na kraju vidiš jesi li uspio ili nisi. Naravno da možeš biti nadmoćniji i jači od nekoga, pa opet izgubiti, a nekada si u podređenijem položaju, pa si zadovoljniji ishodom od svoga protivnika. Kada na kontu imaš (barem) bod više u odnosu na dosadašnji učinak, to je uvijek bolje od poraza i praznih ruku. To je najkraći sukus onoga što smo, iz osječkog kuta, gledali u Maksimiru. Prije odlaska u Zagreb imali smo 30 bodova, sada smo tu brojku podignuli na 31. I ostali ispred Dinama, što je također vrlo bitno naglasiti.

Pozitivan ishod uvjetuje zadovoljstvo

Naravno da su i u stožeru našeg prvoligaša svjesni da je Dinamo dominirao i imao veliku inicijativu, posebno izraženu kroz posjed lopte. No, opet možemo različito tumačiti tko je u konačnici ostao bez preostala dva boda. Domaćin je puno više bio pred našim vratima, to je neupitno, bilo je dosta opasnih situacija, ali je isto tako činjenica da je Osijek vodio sve do 80. minute i bio nadomak pobjede. Ni to nitko ne može osporiti. Bez obzira na ukupan dojam i sve pokušaje Modrih da promijene rezultat. I opet ćemo ponoviti, nakon Dinamovih promašaja i onoga što su propustili, Osječani su preko Miereza i Hiroša također mogli zabiti, a tada bi bilo 0:2 i vjerojatno bismo se veselili pobjedi u Zagrebu. Nismo, ali je zadovoljstvo u svakom slučaju prisutno. Spoznajom da je moglo biti i drugačije s obzirom na viđeno, ali još i više – pozitivnim ishodom.

Lijepa akcija za pogodak i vodstvo

Prvak je neočekivano „prosuo“ neke bodove u prethodnim kolima i maksimalno je motivirano i odlučno ušao u derbi. A tada je teško biti ravnopravan suparnik momčadi koja ima i veliko europsko iskustvo i praktički stalno igra jake utakmice, što mu je (još jedna) prednost u odnosu na sve ostale konkurente u HNL-u. Bijelo-plavi su izdržavali nalete, a u prvom poluvremenu nije bilo nekih „zicera“, unatoč tomu što je lopta učestalo bila na osječkoj polovici terena. Nama je, pak, bila dovoljna jedna situacija u kojoj je Žaper glavom proslijedio loptu Topčagiću koji je odlično asistirao mirnom i koncentriranom Fioliću da svoj bijeg prema Livakoviću završi egzekucijom. Jedan udarac za jedan pogodak i vodstvo u Maksimiru. Vodstvo koje su Bjeličini izabranici držali do završne faze utakmice, uz promjenu formacije sredinom drugoga dijela, kada je u jednom razdoblju Osijek primirio protivničke juriše.

I dalje s najmanje primljenih golova

Kako je vrijeme odmicalo, ponadali smo se da će Malenica ostati nesavladan. Posebno u trenutcima kada su Petković i Gojak promašivali iz velikih šansi, a gostujuća je kontra postajala sve opasnija jer je Mierez unio dosta energije u tom smislu da su i domaći stoperi stavljeni pod pritisak. I onda je uslijedio prekid iz kojega je Dinamo ipak stigao do izjednačenja. Raspoloženi i za čuvanje vrlo nezgodni Petković je Mišićev ubačaj dočekao glavom ispred Bralića i loptu poslao u mrežu. Završilo je remijem, a naša je momčad i nadalje najčvršća u Ligi, s najmanje primljenih golova. Derbi je iza nas, sasvim će drugačija, uvjereni smo, biti utakmica s Lokomotivom u Gradskom vrtu koja nas očekuje već u petak. Bod iz Maksimira trebat će potvrditi „tricom“ na domaćem terenu.