Pisali smo kako je Zoran Zekić i dalje vrlo popularan u Požeštini, kao što je bio i u ono vrijeme kada je zabijao golove za nekadašnji Kamen Ingrad. No, ne smijemo zaboraviti niti našeg Ivu Smoju. Jedan od Zekićevih pomoćnika bio je i njegov suigrač  u Velikoj, a tamo je proveo tri i pol godine za koje kaže da su mu puno značile.

Došao sam u Kamen Ingrad 2002. na posudbu iz zagrebačkog Dinama zajedno s pokojnim Ivanom Turinom i Igorom Koretićem. Brzo sam se uspio dokazati, pa sam potpisao ugovor i odigrao oko 75 utakmica u plavo-bijelom dresu. Naravno da ni ja, baš kao ni naš šef stručnog stožera, posebno pamtim oglede s velikim Schalkeom, a osobno mi u pamćenju ostaju i utakmice koje sam odigrao protiv svoga brata Marina. Znaju me i danas ljudi u Velikoj „zezati“ kako sam se uhvatio za glavu kada je Marin, tada u momčadi Osijeka, skrivio jedanaesterac u korist momčadi za koju sam ja igrao. Uvijek sam im rekao kako krv nije voda, pričao nam je Smoje.

Sredina u kojoj se dokazao

Ivo je vrlo zadovoljan svojim višegodišnjim boravkom u „Zlatnoj dolini“ jer se uspio nogometno etablirati u HNL-u:

Tamo samo dobio pravu šansu i dobro sam je iskoristio. To je bio moj prvi prvoligaški klub u kojem sam zaigrao, a trenirali su me Rajko Magić, Vjeran Simunić, Milan Tomljanović i na kraju Nenad Gračan. Riječ je o maloj sredini u kojoj su zaista svi bili vrlo srdačni, kakvi su uostalom i sada. Prihvatili su me kao svoga i to se ne zaboravlja. Zato mi je i ovaj puta bilo lijepo doći s Osijekom i susresti ljude koje sam upoznao prije 15-ak godina. Bili su tu i moji prijatelji, osim Zekića, Damir Vuica, Ivan Lišnić i kum Borimir Perković i baš nam je bilo lijepo.

Zajedno 2,5 sezone u Kamen Ingradu

Smoje i Zekić u Kamen Ingradu su bili suigrači 2,5 sezone i kaže Ivo u šali da su sada puno više zajedno, nego što je to bio slučaj kada su obojica igrala u Velikoj...

Ja sam tada bio mlad igrač, a „Zeka“ već iskusan i u svemu pravi oslonac momčadi. Znam da je bio neprikosnoveni šef svlačionice, kakav je i danas u Osijeku. Znali smo se nasmijati proteklih dana prisjećajući se brojnih detalja i uspomena iz tih dana, a posebno kroz priču sa zajedničkim prijateljima i poznanicima.