Prije početka utakmice između Osijeka i Dinama pljesak na otvorenoj sceni dobio je Bakir Beširević, istinska legenda našeg prvoligaša. Jedan od najboljih lijevih bočnih u povijesti HNL-a skupio je ukupno 327 službenih nastupa u dresu NK Osijek i po tomu je rekorder u ovome razdoblju od hrvatske samostalnosti, pa sve do sada. 

Bio sam ovdje punih deset godina. Mislim da će malo tko ubuduće toliko odigrati toliko utakmica jer se igrači više ne zadržavaju toliko dugo u jednom klubu kao što je tada bio slučaj. Mogu reći da mi je tih sezona u Osijeku zaista bilo dobro i zato sam se i zadržao toliko dugo. Isto tako mislim da sam i ja bio dobar na terenu, pa me je klub iz godine u godinu ostavljao u svojim redovima, u svom je stilu zaključio popularni „Baka“. 

Uvijek korektan odnos s navijačima 

Beširević je još uvijek klupski rekorder i po broju odigranih susreta na međunarodnoj sceni. Zabilježio je 17 europskih nastupa, a u Slavoniju je stigao tijekom 1992. godine.

Osijek je prije toga igrao diljem Slavonije, a onda smo ’92 zaigrali u Gradskom vrtu. Nisam tada mogao znati koliko ću ostati, a na kraju je to bilo jedno cijelo desetljeće. 

Od prvoga dana, kada je iz mostarskog Veleža pristupio Bijelo-plavima, prihvatili su ga navijači koji su prepoznali ne samo njegove igračke kvalitete, nego i pošten odnos na terenu i izvan njega… 

Ako sam došao u Osijek, Osijek je moj, ako sam nakratko otišao u Pazinku, tamo sam također pružao sve od sebe. Tako sam se uvijek ponašao, To su ljudi i ovdje znali prepoznati i cijeniti tako da sam cijelo vrijeme boravka i igranja u gradu na Dravi s navijačima imao vrlo korektan odnos. 

 „Šteta što nismo bili prvaci…“

Bakir se posebno dotaknuo generacije s kojom je Osijek 1999. i 2000. igrao vrlo zapaženu ulogu i na domaćoj i na međunarodnoj nogometnoj sceni:

Spomenuli smo već kako sam među Bijelo-plavima proveo čak deset godina, a i mnogi drugi su tada igrali po pet, šest ili više godina za Osijek i to je onda kulminiralo odličnim igrama i rezultatima. Zaista smo bili prava momčad i žao mi je što nismo prošli dalje u Europi jer smo imali sjajnu priliku. Slaviju smo dobili 2:0 na svom terenu, čak smo imali bolju situaciju u odnosu na prethodne europske oglede s Brondbyjem i Rapidom, što se tiče prednosti uoči uzvratnih utakmica. Nes(p)retno smo ispali i još uvijek mi je žao zbog toga. I bilo mi je krivo što u to vrijeme nismo osvojili naslov prvaka Hrvatske. Naime, imali smo na kraju jesenskog dijela sezone sedam bodova prednosti ispred Hajduka koji je na kraju slavio. Neke su nas unutarnje „trzavice“ i poteškoće poremetile, otišao je Bjelica, raskinut je ugovor s Beljanom i to je utjecalo i na atmosferu i na rezultate. Šteta jer je to bila baš prava prilika za titulu. 

Osjećao pozitivnu tremu

Da je Beširević ostao ljubimac osječke publike, osvjedočili smo se i pljeskom kojega je dobio kada mu je Marin Skender u nedjelju uručio dres s brojem sedam na leđima.

Pružao sam sve što sam mogao na terenu u dresu Osijeka i navijači su to prepoznali. Često se događalo da me ljudi zaustavljaju i pozdravljaju u gradu, čestitaju na dobrim igrama i rezultatima. Osjećao sam se ovdje i ugodno i voljeno. Moram priznati da imam pozitivnu tremu nakon toliko dugo vremena na Gradskom vrtu, a navijačima i Klubu zahvaljujem na srdačnoj dobrodošlici. 

Po odlasku iz Osijeka, malo je toga bilo poznato o našem nekadašnjem igraču koji je u ono vrijeme skupio i 20 nastupa za najbolju reprezentaciju Bosne i Hercegovine. 

Završio sam igračku karijeru u premijerligašu Orašju gdje sam potom bio i pomoćni trener tri-četiri sezone. Osvojili smo Kup Bosne i Hercegovine pod vodstvom Davora Mladine kojem sam bio asistent. Imao sam u planu nastaviti dalje, ali sam vidio neke stvari koje su me smetale i shvatio sam da to nije okruženje u kojem želim raditi. Zato sam odustao i sada nemam nikakav angažman u nogometu, osim što sam gledatelj. 

Dodajmo na kraju da Bakir Beširević radi u Centru civilne zaštite u Orašju, a u nedjelju nije propustio popiti piće s vjernim navijačima Osijeka koji su mu skandirali ime na početku derbija s Hajdukom.  Legenda u svakom pogledu!