Nismo u četvrtak u Gradskom vrtu svjedočili ni nekim igračkim majstorijama, ni vratarskim bravurama, niti bilo čemu što nogomet čini posebnim i najpopularnijim, a opet su nas prolazili trnci i osjećaj je bio uistinu nesvakidašnji. U VIP salonu oproštajni je domjenak pripremila Marija Dumančić, sada već možemo reći i legendarna tajnica našeg prvoligaša koja je otišla u mirovinu. Punih je 40 godina u kontinuitetu provela na svom radnom mjestu u tajništvu kluba u koji je došla još daleke 1978. i neprekidno se zadržala sve do danas.

Svima omiljena osoba

Okupili su se ispod zapadne tribine mnogi nekadašnji i sadašnji klupski djelatnici, bivši i sadašnji igrači, predsjednici, direktori samo s jednom željom – zahvaliti se gospođi Mariji na svemu što je dala za NK Osijek. Emocije su prožimale sve nas koji je poznajemo i koji smo, duže ili kraće vrijeme, surađivali s njom i svjedočili koliko je bila i ostala posebna i bitna za naš kolektiv u cjelini. Upravo umirovljenoj tajnici u ime svih nazočnih zahvalio je voditelj Škole nogometa Miroslav Žitnjak:

Zaista nije lako sažeti sve ono što želim i mogu reći o našoj Mariji u nekoliko rečenica. Ovo je za mene poseban trenutak u životu jer u ime NK Osijek govorim o osobi koja je nam je svima omiljena i posebna. Imali smo u svojim redovima sjajne igrače, golgetere svjetskog kova, bilo je i puno dobrih trenera, no usuđujem se reći da je upravo Marija cijelo to vrijeme bila naš zaštitni znak! Uvijek pozitivna, svaki puta s nekom lijepom riječi za sve oko sebe i u onom teškom razdoblju našeg Kluba, kada je u neimaštini bilo puno problema. Srdačna i susretljiva prema svima, zato su i oni, koji su pomalo i razočarani odlazili iz Gradskog vrta, svaki naš susret ili telefonski poziv iskoristili da bi nas prvo pitali kako je Marija uz obaveznu poruku da je pozdravimo ili su to učinili sami, dolaskom u Osijek. I zato Marija Dumančić nije samo dio NK Osijek, ona je njegov simbol i dobri duh, uz toliku vjernost koju mu je iskazala u svim mogućim situacijama, od onih najtežih do najljepših, emotivno je govorio Žitnjak.

„Samo neka dečki pobjede“

„Tata Marija“, kako su je mnogi najčešće zvali, primala je brojne poklone. Među njima je bio i jedan od prvih pisaćih strojeva na kojemu je radila niz godina, sve do ovog novog informatičkog i računalnog doba kojemu se prilagodila, čuvajući i najbanalnije dokumente i izvješća iz klupske svakodnevice. Uvijek je nekako željela ostati u sjeni, daleko od pozornice koja je obično rezervirana za igrače, trenere i klupske čelnike. Stoga i ne čudi što je i na svom oproštaju od radnih kolega, suradnika i prijatelja vrlo kratko, tek u dvije-tri rečenice, vidno uzbuđena poručila:

Svima hvala što ste došli. Valjda bih sada trebala nešto prigodno reći, ali se baš i ne mogu sjetiti ničega pametnoga. Zato ću samo poželiti našim dečkima da u petak pobjede i osvoje bodove, u svom je stilu napomenula uvijek skromna i samozatajna klupska miljenica.

Hvala za sve zajedničke trenutke!

Puna je četiri desetljeća o svemu u administraciji vodila računa, nikada joj ništa nije bilo teško, niti joj je moglo promaknuti. Uz sve to, pedantnost, odgovornost i pouzdanost, proživljavala je na svoj način i svaku utakmicu Bijelo-plavih. Hvala joj, u ime Nogometnog kluba Osijek, za sve zajedničke trenutke koje smo proživjeli, sretni što smo surađivali ili samo poznavali takvu osobu. Želimo joj puno lijepih i ugodnih dana u više nego zasluženoj mirovini!