Nije baš puno rođene braće imalo prigodu zajedno igrati u bilo kojem našem klubu, pa tako ni u NK Osijek. Stoga je zanimljivo podsjetiti kako su u Gradskom vrtu u isto vrijeme, u prvoj polovici šesdesetih godina, igrala čak trojica Gutzmirtla!

Riječ je o Ivanu (1940. godište), Josipu (1942.) i najmlađem Krešimiru (1943.) Ivan je bio defanzivac, a njegova mlađa braća su pokrivala pozicije u napadu, odnosno veznoj liniji. Tada je naša Slavonija imala drugoligaški status, pa je bilo razumljivo što su ponajbolji igrači iz grada na Dravi prihvaćali ponude iz drugih sredina, posebice onih najboljih klubova bivše Jugoslavije i napuštali matično jato.

Josipov oproštaj u prosincu 1964. 

Najupečatljiviju karijeru ostvario je Josip Gutzmirtl po kojemu se danas zove i jedna od loža našeg stadiona jer se s pravom ubraja među velikane osječkog nogometa. U tri je sezone zaredom bio najbolji strijelac Bijelo-plavih, potvrdivši svoj urođeni golgeterski talent. Ukupno je u pet sezona, koliko je nastupao za Slavoniju, postigao 56 golova u Drugoj ligi Zapad, a od Osijeka se oprostio u prosincu 1964. kada je prešao u Dinamo.

Zanimljivo je da je posljednju utakmicu prije rastanka odigrao upravo protiv Modrih, pritom se upisavši i među strijelce. I u Maksimiru je stekao status legende jer je za Dinamo odigrao 409 utakmica i zabio 106 golova, a sudjelovao je i u osvajanju Kupa velesajamskih gradova 1967. godine. Jedno vrijeme je bio i kapetan, tako da se može zaključiti kako je ostvario vrlo uspješnu igračku karijeru.