Sve je ispalo onako, kako smo se i nadali uoči ogleda s Vinkovčanima. I rezultatski i što se tiče dojma kojega su Bijelo-plavi ostavili na terenu, pa nije bilo nikakve „mrlje“ na postavljeni rekord Zorana Zekića po broju vođenih utakmica na klupi našeg prvoligaša. Igrači su dali svoj doprinos na terenu, navijači su i ovaj puta bili dobro i poticajno raspoloženi, a Zoran Zekić nije morao biti tužan i namrgođen.

Naprotiv, ovaj puta je osjećaj zadovoljstva bio prisutan kod svih u redovima Bijelo-plavih, pa je i trener primao čestitke za izvedbu svoje momčadi, osvojene bodove i činjenicu da je izbio na vrh ljestvice svih onih kormilara koji su vodili Osječane otkako je HNL-a.

Krenuo od nižerazrednog Maksimira…

Zekić je kao igrač dosta dugo bio u Gradskom vrtu, ali je rijetko dobivao priliku, pa se morao dokazivati izvan svoga grada i pritom je bio vrlo uspješan. Uglavnom je bio najbolji strijelac brojnih klubova za koje je igrao, a dogurao je i do A nacionalne vrste. Nitko ga nikada i nigdje nije „gurao“, za sve se izborio sam na terenu i može biti zadovoljan onim što je ostvario. Hrabro se upustio i u trenerski posao, stekavši na Akademiji sve potrebne licence za najviši stupanj natjecanja.

No, krenuo je od nižerazrednog Maksimira, a nije ga bilo strah prihvatiti ni poziv iz daleke Moldavije gdje je prvo vodio brigu o mlađim kategorijama Sheriffa, da bi brzo postao i šef stručnog stožera prve momčadi iz Tiraspola.

Bilo je, onda, hrabro preuzeti Bijelo-plave

U rujnu 2015. uslijedio je poziv iz našeg prvoligaša koji je dvije-tri sezone za redom opasno plovio nemirnim HNL vodama, jedva održavajući glavu iznad površine. Prva mu je utakmica bila s Interom kojega smo u Osijeku pobijedili s 3:1, pred 672 gledatelja koliko ih se okupilo na našem stadionu. Jasno mu je poručeno čak i s razine gradske vlasti, ne samo one klupske, da novaca „baš i nema“, niti za igrače, a ni za trenera.

I nikakva pitanja ZZ pritom nije postavljao, prihvatio se posla i krenuo u bitku za očuvanje prvoligaškog statusa. Sjećamo se kako je u to vrijeme Klubu opasno, poput mača nad glavom, prijetio stečaj i nije baš Osijek bio „poželjna udavača“ za one koji vode brigu o svom trenerskom rejtingu jer je stanje bilo sve samo ne stabilno i obećavajuće…

Europska liga izmaknula samo za jedan gol

I veliko je pitanje kako bi sve ispalo ili možda završilo da se nisu pojavili novi vlasnici i da NK Osijek nije od veljače 2016. doživio potpunu transformaciju. I Zekiću je tada omogućeno normalno raditi, a da pritom ne mora razmišljati o tomu kada će igrači i on skupa s njima primiti plaću… Već u prvoj godini stabilizacije momčad je imala izrazito uzlaznu putanju, pa je od borbe za goli život došla do suvereno izborene europske scene.

I vratili su se Bijelo-plavi na velika vrata u Europu protekloga ljeta. Sa svojim su trenerom bili na pragu ulaska u skupinu EL koja im je izmaknula tek za jedan, jedini gol. Ne zaboravimo da su naši nogometaši u osam kvalifikacijskih nastupa imali čak šest pobjeda uz dva poraza, a eliminacija velikana kao što je PSV, uz dva trijumfa bez primljenog gola, definitivno je najveći podvig u povijesti osječkog nogometa.

Nije otišao jer vjeruje u još bolji Osijek

Rušio je Zekić sa svojim izabranicima mnoge tradicije, postavljao rekorde, pobjeđivao tamo gdje se rijetko prije slavilo i protiv suparnika s kojima smo, statistički gledano, uvijek bili u podređenom položaju. Gdje god bismo dolazili i gostovali svjedočili smo čestitkama osječkom kormilaru za posao koji strpljivo radi u Gradskom vrtu.

Prepoznali su i drugi da Zoran ima trenerski „gen“ i neupitne kvalitete, pa je u nekoliko navrata trener Osječana imao na stolu sasvim konkretne inozemne ponude koje se baš ne odbijaju tako lako, s obzirom na financijske uvjete. I nije otišao, smatrajući da je tek započeo stvaranje jakog Osijeka. I zato mu želimo barem još 117 utakmica na klupi naše momčadi i da svi zajedno dočekamo trofej koji bi i Zekiću bio najveća nagrada za uloženu energiju i emocije.