Nema ljubitelja nogometa u gradu na Dravi koji nije čuo za Ivana Lukačevića – Luksa. Legendarni centarfor Bijelo-plavih iz sedamdesetih i s početka osamdesetih godina prošloga stoljeća preminuo je na današnji dan, 26. srpnja 2003. te upravo ovoga četvrtka obilježavamo petnaestu tužnu obljetnicu.

I uvijek se rado prisjetimo nezaboravnog asa koji je bio jedan od najvećih ljubimaca osječke publike ne samo zbog svojih golova i igračkog umijeća nego i pristupa kojega je imao na terenu i izvan njega…

Primjer odanosti Klubu i navijačima

Način na koji je pogađao suparničke mreže, njegova snaga i umješnost, strahoviti udarac i nogom i glavom, uvijek se prepričava među onima koji su ga imali zadovoljstvo gledati s tribina, a i mladi su dobili dojam kakva je igračka veličina tada nastupala za Bijelo-plave. Svojom staturom i činjenicom da bi stavio glavu tamo gdje mnogi ne bi ni kopačku, ulijevao je strahopoštovanje kod suparnika.

Među svojim je suigračima, pak, bio vječno omiljen, kao i među navijačkim pukom jer bi svima pristupao na isti način, jednostavno i prije svega iskreno. Vječni je primjer odanosti klubu i njegovim fanovima, što je potvrdio i po svršetku vrlo uspješne igračke karijere, radeći u Gradskom vrtu.

Pobijediti i za njega

Bio je Luks poznat i po svom boemskom načinu života kojega, uostalom, nije ni skrivao. Kako bi se reklo, živio je „punim plućima“, ritmom koji ga je kasnije dugo „lomio“, pa i zasigurno uvjetovao da nas prerano napusti, u 57. godini života.

Sahranjen je na osječkom Centralnom groblju i svima koji ga često spominjemo bilo bi posebno drago da njegovi Bijelo-plavi baš danas, na još jednu obljetnicu Ivanove smrti, budu pobjednici. I zbog jedne od najvećih klupskih legendi, sjajnog golgetera, čiji je pečat tako duboko utisnut u povijest NK Osijek.