Stvarno je poseban osjećaj doći na Ibrox, dom nogometaša Rangersa. I zbog činjenice da je svoja vrata otvorio sada već jako daleke 1899. godine, ali i spoznaje da ga ljudi koji vode slavni škotski klub ne žele modernizirati na način da bi u bilo čemu izgubio svoju prepoznatljivost. A ona se ogleda u tradicijskom duhu, posebice što se tiče unutrašnjosti ovoga zdanja.

Puno je toga u drvetu, svlačionice su praktički iste kao što su bile i prije 50-ak godina, tek pomalo „ušminkane“, ali bez ikakvog luksuza, naprotiv. Sve je i dalje nekako starinski, vjerno bogatoj klupskoj povijesti, a inspirirano nadaleko poznatim glasgowskim – brodogradilištem. Stoga ne čudi da uski hodnici i prostorije koje smo obišli odmah po dolasku podsjećaju na brodske kabine…

Treći stadion po veličini – u Glasgowu!

Ibrox je imao nekoliko značajnijih rekonstrukcija u prošlosti, a kao zaštitni znak ostala mu je i crvena cigla od koje je sazidan s vanjske strane. Sadašnji mu je kapacitet 50.817 sjedećih mjesta i sva su natkrivena. Zanimljivo je da Glasgow ima još dva i to veća stadiona. To su Celtic Park (60.355) i Hampden Park (52.103) na kojem igra škotska nacionalna vrsta.

Uz Ibrox su vezana i dva nesretna događaja. Naime, svega tri godine po njegovom otvaranju dogodila se tragedija na utakmici Škotska – Engleska kada je poginulo 26 ljudi urušavanjem dijela drvenih tribina. Mjesto tragičnoga stradanja postao je i 1971., kada je 66 ljudi izgubilo život na jednom od izlaza nakon dvoboja s velikim rivalom Celticom.

Inače, rekord u broju gledatelja datira iz 1939. kada je Old Firm (tradicionalni naziv za lokalni gradski derbi) došlo pogledati gotovo nestvarnih 118.567 navijača obje momčadi.