Dojam – Osijek je, prije svega, izgledao kompaktno, u jasno definiranom rasporedu u svim linijama. Nije Bijelo-plavima bilo toliko bitno ostvariti posjed  u prvom poluvremenu, nego se sigurno i čvrsto pozicionirati na terenu. Primjerice, domaćin je u tom dijelu susreta imao više loptu u nogama, no samo je jednom uputio udarac ka vratima, kada je Postonjski, uz pomoć vjetra, svladao Malenicu. Osječani su zabili u početku preko Žapera, još dvije prigode imao je Henty, a jednu je propustio Marić. U drugom poluvremenu gosti su, uz dvije promjene u momčadi, potpuno preuzeli inicijativu i stvarali vrlo izgledne šanse (Prvo Marić, potom Abazaj čak u tri navrata, uz najveći „zicer“ na utakmici), dok je Inter samo jednom zaprijetio u protivničkom šesnaestercu. Sve ostalo su biti pokušaji, doduše ne baš bezazleni, udarcima iz daljine. U svakom slučaju, zaslužena pobjeda Osijeka i odličan start Dine Skendera na kormilu našeg prvoligaša!

Stav – bilo je jako važno pokazati da se može odigrati bez većih kikseva i pojedinačnih pogrešaka. Trojica stopera su funkcionirala sigurno, teško se domaćin probijao do osječkih vratiju, pa je bio prisiljen tražiti neki drugi, već opisani način da učini nešto više. Vjerovali su naši nogometaši u ono što im je trener govorio prije susreta, prenoseći im svoje zamisli. Nije bilo onog nepotrebnog grča, tako da se odmah osjetila vjera i u vlastite mogućnosti. To potvrđuju i golovi u finišu utakmice, kada je trebalo dodatno „stisnuti gas“ da bi se izborila pobjeda. Pogodio je Skender u potpunosti i sa izmjenama. Nije gubio vrijeme nego je u drugih 45 minuta krenuo s Abazajem i Pušićem koji su vrlo dobro reagirali s klupe, što je dobrim dijelom Osječanima omogućilo slavlje u Zaprešiću.

Foto: Pixsell