Dojam – i statistički se dalo primijetiti kako se Osijek u Maksimir došao nadigravati, nijednog trenutka ne odustajući od želje i ambicije izboriti prolaz u finale. Nikada ranije Osječani nisu imali ukupan posjed lopte 58-42 u odnosu na Modre, kao ni 11 udaraca ka suparničkim vratima u odnosu na 5 domaćina. U prvom poluvremenu inicijativa je bila još izraženija uz posjed 61-39 i 6 udaraca, dok je Dinamo pucao samo jednom. No, iz tog jedinog udarca i ulaska u kazneni prostor, prvak je postigao pogodak. Osijek se nije uvukao u mišju rupu i orijentirao isključivo na obranu, nego je pritiskao koliko je mogao. Bilo je nekoliko situacija u kojima se moglo napraviti više, dok se domaća momčad orijentirala na svoju ove sezone prepoznatljivu igru sa strpljivim čekanjem prigoda i protivničkih pogrešaka. Kada ih dočekaju, njihovi igrači nemilosrdno ih pretvaraju u golove.

Stav – puno se prije utakmice pisalo o tomu kako će se Bijelo-plavi postaviti na terenu. U vrlo fleksibilnom rasporedu, gdje je svaki pojedinac dobio jasno postavljene zadaće, Osijek se prezentirao kao momčad koja se može upustiti u borbu s Dinamom. Stav je bio pozitivan i ohrabrujući, taktika dobro postavljena, međutim, pomalo ostane frustrirajuće kada ti protivnik iz jedinog ozbiljnog pokušaja da učini nešto više u prvih 45 minuta odmah dođe u prednost. Rezultatska neizvjesnost potrajala je i u nastavku, sve do sudačke nadoknade kada je domaćin kaznio pogrešku gostiju koji su, razumljivo, gotovo svi krenuli prema suparničkom šesnaestercu ne bi li izborili produžetke. Osječani su eliminirani, ali nisu imali podređenu ulogu, niti su razočarali.

Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL