Nedavno potpisivanje profesionalnih ugovora sa četvoricom naših mladih prvotimaca nije bio tek simboličan čin i nekakva „kozmetika“ s kojom se željelo izaći u javnost. Mihael Žaper, Boško Šutalo, Talys Oliveira i Luka Marin svakako zaslužuju pozornost, puno veću od one koju su dobili na press konferenciji koju je pohodilo tek nekoliko izvjestitelja dok su ostali ovu priču smatrali nedovoljno zanimljivom. Ipak je ovdje riječ o igračima koji su iz naše Škole nogometa, prošli su mlađe kategorije i kroz Osijek II se nametnuli za najbolji sastav. Uz tek nešto iskusnije Špoljarića, Lončara i Pilja to je čak sedam nogometaša iz B momčadi koji participiraju u kadru našeg prvoligaša, što je jedinstven primjer u HNL-u. I nitko drugi se time ne može pohvaliti, što se često zanemaruje ili nekako ostavlja po strani. Ne zaboravimo pritom ni Škorića, Šoršu, Malenicu, Grgića, Mioča, Šimuneca, sada opet i Jugovića, Dugandžića... čiji je put također započeo u Gradskom vrtu.

Mora postojati kvalitetna baza

Kod nas su ljudi i dalje fokusirani uglavnom na ono što donosi prijelazni rok, u smislu hoće li nam doći Brazilac, Afrikanac ili netko treći. Naravno da su nam kvalitetna pojačanja koja stižu sa strane vrlo bitna za nove rezultatske iskorake, međutim, nikako ne podcjenjujmo potencijal kojega imamo u vlastitim redovima. Ne može oslonac biti samo na onima koje će Osijek kupovati iz godine u godinu, nego mora postojati kvalitetna baza u našem „inkubatoru“. Osječani su uvijek imali vlastitu produkciju nadarenih igrača koji su, spletom okolnosti, prerano napuštali Bijelo-plave i više koristili drugima nego svom matičnom klubu. Sada, u stabilnoj financijskoj situaciji, kada su ambicije stalno vezane uz Europu, najbolji izdanci iz mlađih kategorija ostaju kod nas i potpisuju ili produžuju ugovore. Svjesni su, zajedno sa svojim roditeljima i onima koji ih vode, da im NK Osijek može pružiti puno toga, prije svega afirmaciju za daljnji uzlet u karijeri.

Izborili se najprirodnijim i najtežim putem

Lijepo je dovoditi one koji su se već u nogometnom smislu etablirali i mogu nam i trebaju biti dodana vrijednost, takvi su uvijek dobro došli. No, znajmo da bez svoje djece ne bismo bili ono što jesmo i što svakako uvijek želimo biti. A to je pravi poligon za mladiće koji zaslužuju priliku na velikoj sceni jer su naporno radili godinama ranije i čekali svoju šansu. Kada je dočekaju u svom klubu, poseban je to osjećaj. Bilo bi logično da se zbog takvih, domaćih igrača, na tribinama okupi i više gledatelja, njihovih najbližih, prijatelja, poznanika, svih onih kojima je drago što šansu dobivaju klinci iz susjedstva. Ili oni koje su klupski skauti na vrijeme prepoznali, uključili u selektivni proces da bi se u konačnici pokazalo kako su pogodili u odabiru. Kako se veselimo i pozdravljamo trostruke osvajače Kupa Hrvatske iz prošle sezone (pioniri, kadeti, juniori), tako bismo svima koji su tim najprirodnijim, zasigurno i najtežim putem stigli do prve momčadi, trebali ukazati malo više pozornosti. Dečki su to zaslužili, posebice jer u Osijeku nisu i neće biti samo prolaznici. Naprotiv.