Ušli smo u drugi vikend naših priprema u Austriji, što znači da se boravak u Štajerskoj približio kraju. Osim subotnjeg treninga, prema dosad isplaniranom programu preostaje nam još samo utakmica s Kopenhagenom koja je na rasporedu u ponedjeljak, nakon čega će Bijelo-plavi krenuti za Osijek. Na svakim pripremama je uvijek isto, čim se približi povratak kući svi jedva čekaju taj dan, posebno igrači jer se zasigurno najbolje osjećaju u svom gradu i ne vole duže izostanke. Nekima nedostaju obitelji, posebice onima koji su roditelji, drugima pak njihove djevojke, prijatelji i ekipa s kojom inače provode slobodno vrijeme.

Kako se „skraćuje“ vrijeme…

Nema baš u Kreischbergu sadržaja koji bi bili zabava za osječke nogometaše. Nije to mjesto s nekim kafićima za poneku kavicu ili večernji izlazak kada im trener dopusti da se maknu malo dalje od baze u kojoj smo smješteni. Stoga se vrijeme „skraćuje“ uglavnom u hotelskom lobiju, gdje se poneke zanimljive priče podijele sa suigračima u društvu. Četvorka u sastavu Marić, Majstorović, Ivušić i Kamenar kartaju „Uno“, Mirko i Ante protiv Ivice i Karla, dok su Josip Špoljarić i Andrej Šimunec ljubitelji „FIFA“-e i najčešće tako upražnjavaju sate između nekih zadanih momčadskih aktivnosti. Kapetan Mile Škorić voli gledati filmove, pa se zadrži u sobi i izabere ponešto iz videoteke. Aktualan je i stolni tenis, a koliko je vaš izvjestitelj mogao primijetiti najbolji s malim reketom je Benedik Mioč, kojemu je najjači otpor pružio Mihael Žaper. „Pingić“ je, inače, omiljena zanimacija mlađim igračima, posebice dečkima koji su nam se pridružili iz Osijeka II.

Trčanje i penjanje uz brdo

Ima i onih koje gotovo stalno viđamo u telefonskim razgovorima. Tu svakako prednjače Antonio Mance (voli igrati i šah na mobitelu) i Patrick Almeida koji je učestalo na skypeu sa svojima u Brazilu. Kada je stožer u pitanju, braća Dino i Marin Skender i tehniko Hrvoje Barišić prakticiraju nakon treninga, u večernjim satima, istrčati svoje dionice u ovoj lijepoj oazi zelenila. Domagoj Malovan isto čini tijekom jutra, Dino Krolo također ima svoje rute i staze, dok se Marin Vučko odvaži popeti uz brdo što baš i nije jednostavno. Navečer smo svi, uglavnom, na terasi hotela i malo se ispričamo prije odlaska na spavanje. Uveseli nas i vrlo ljubazni i uvijek nasmijani konobar Erik koji prati nogomet, pa nam često spominje Matea Baraća, našeg bivšeg prvotimca koji je Osijek zamijenio bečkim Rapidom. Kako mu je najdraži lik ipak njegov sunarodnjak Laszlo Kleinheisler, iznenadit ćemo ga dresom našeg Kluba s brojem 5.