Dojam – gotovo u potpunosti na strani Osijeka, međutim, on u nogometu nije presudan, što se jako dobro vidjelo na stadionu Bugarska armija. Od početka se moglo primjetiti kako su se Osječani dobro taktički pripremili za svoga protivnika koji im u prvom poluvremenu praktički s loptom nije ušao u kazneni prostor. Gosti su apsolutno sve kontrolirali, preko Mancea i dvaput opasnije zaprijetili, a ništa se bitnije nije promijenilo ni u nastavku, osim te nesretne spoznaje da je domaćin jedini udarac u okvir vratiju pretvorio u pobjedonosni pogodak. I nakon toga je Osijek pritiskao, Mance i Marić imali su prigode za izjednačenje kao i Kleinheisler koji je uzdrmao vratnicu dok je CSKA bio sasvim bezopasan. Imali su naši nogometaši i posjed lopte, puno više pokušaja i udaraca u odnosu na protivnika, no taj jedan trenutak Evandrova nadahnuća je Bugarima donio prednost uoči uzvrata.

Atmosfera – znali smo, o tomu smo i pisali, da će atmosfera na tribinama biti „vruća“ jer je poznato koliko su navijači CSKA odani svome klubu. Na tribinama ih je bilo oko 9.000 i zaista možemo reći da su nosili svoju momčad ne prestajući s pjesmom i gromoglasnom podrškom tijekom cijelog susreta. „Grmilo“ je s tribine na kojoj su njihovi najžešći „ultrasi“, uz sličnu podršku i sa suprotne strane stadiona, što je domaćinu zasigurno pomoglo da izbori minimalnu prednost. Takvo navijanje ćemo sigurno pamtiti, kao i naša „Kohorta“ čijih je stotinjak pripadnika bilo u Sofiji i bodrilo Osječane, ali ih se teško moglo čuti u „grotlu“ onoga što su nam pripremili Bugari. Njihovi brojni „Armeici“ su ostavili najupečatljiviji dojam na ovoj utakmici.