Uh, kako je ružan pogled na tablicu! Najružniji zapravo, jer ne može biti gori. No, nije sve izgubljeno, daleko od toga. Još se tu štošta može promijeniti u preostalih osam kola. Ne mislim tješiti ni sebe, a ni vas, ali jednostavno ne mogu se oteti uvjerenju da Osijek nije najslabija momčad HNL-a. Bez obzira i na činjenično stanje, najmanji broj osvojenih bodova i poziciju koju trenutno bijelo-plavih zauzimaju, ne mora to baš uvijek biti odraz i realne kvalitete. No, nemam sada namjeru bilo što analizirati, uspoređivati i dublje se baviti uzrocima onoga što nas je snašlo jer je također činjenica da se Osječani već drugu sezonu uzastopce nalaze u posve nemirnim vodama i jedva održavaju iznad površine... To ćemo ostaviti za kraj sezone, kad budemo definitivno znali gdje smo i u kojem statusu i jesmo li bili u pravu tvrdeći da Osijek nije za „fenjer“.

U ovom osvrtu želim doprijeti do svih onih kojima je naš prvoligaš u srcu i duši. Takvi nam u nedjelju trebaju na stadionu jer smo već otprije zaključili da smo započeli kvalifikacije za opstanak u Ligi. Možemo se mi ljutiti, biti rezignirani, pa i razočarani ovom situacijom, ali svom klubu je najgore – okrenuti leđa. Čitali ste što je nedavno, upravo na našoj web stranici, izjavio najbolji igrač NK Osijeka Aljoša Vojnović... „imam osjećaj da smo ostali sami... sami sa svojim navijačima“. E kad je već tako, uzdam se u taj neki, još uvijek prikriveni inat, vjerujući da će proraditi i na terenu i na tribinama baš kada je najteže. A sada je tako.

Dolazi nam Zadar koji je deveti, mjesto iznad nas, s tri boda više. Opet nam je računica posve  jasna. Osijeku je pobjeda opterećujući imperativ da bi se izjednačio s najbližim konkurentom i potisnuo ga ispod sebe što je i psihološki vrlo bitno. Igrači će svoje dati na travnjaku, moraju, druge im nema. Ne mora to biti vrhunska partija, niti je uopće važno kakav će biti posjed  lopte, koliko će biti šansi, lijepih poteza...  Ne, sada je to sporedno. Zanima nas isključivo pobjeda. Ona za nas život znači, no nije ni protivnik u puno boljoj situaciji, pa i Štimac na isti način motivira svoje izabranike. Tu sad dolazimo do one priče koja domaćinu može donijeti vrlo bitnu prevagu. Huk s tribina, navijanje i potpora, ozračje u kojem svi želimo isto, od prve do posljednje minute. „Kohorta“ slavi rođendan, dečki će se, vjerujem, na istoku okupiti u respektabilnom broju, a važan nam je i svaki drugi navijač koji će doći na stadion. I prepoznati da nam je potreban. Tako ćemo zajedno lakše do „trice“ i boce s kisikom, nasušno potrebne našem davljeniku.