Dok su Osječani razdragano odlazili pod tuševe nakon vrlo značajne nedjeljne pobjede, Zadrani su, dakako, bili jako tužni i razočarani. Kako su tjedan dana ranije zabili u '93. minuti u gostima kod Splita, sada su ga nekako u isto vrijeme primili i izgubili ono što su već imali u džepu.

Mnogi bi treneri u takvim okolnostima tražili alibije, zamjerali mnogima, i svojima i protivnicima, o sucima da i ne govorimo, a zadarski je kormilar pokazao nešto sasvim drugo. Iako mu nije bilo lako, gospodski je ušao u trenersku kabinu bijelo-plavih, zagrlio starijeg kolegu Ivu Šuška, a potom je otišao i u osječku svlačionicu, čestitajući i nogometašima našeg prvoligaša.

Potom je na konferenciji za novinare nahvalio osječku publiku, ambijent u Gradskom vrtu, potencirajući pravu sportsku borbu dva rivala, ali kako je rekao Igor – i sportskih prijatelja. U vrijeme gotovo kolektivnog ludila u hrvatskom nogometu, učestalih vrijeđanja, incidenata i niskih strasti, Štimčev primjer je nešto vrijedno hvale i pozornosti!