Ne mogu Osječani biti zadovoljni rezultatom utakmice u Varaždinu. Bod sigurno nije ono što bi ih usrećilo, ne samo zbog činjenice što se igralo s protivnikom sa začelja prvenstvene ljestvice. Po onome što smo gledali na najlošijem terenu u HNL-u Osijek je svakako trebao doći i do preostala dva boda jer je neupitno kvalitetnija momčad, pa se stoga remiju nitko nije veselio jer smo objektivno ostali uskraćeni za ostali dio plijena. 

Prednost se mogla udvostručiti

Nije to kritički osvrt na samu izvedbu, budući da je Osijek bio neupitno bliže pobjedi. I zbog ispuštenog vodstva u posljednjih petnaestak minuta i zbog činjenice da je puno češće i opasnije prijetio od domaćina koji je iz igre, ne računajući pogodak nakon kornera, stvorio samo jednu pravu šansu. No, nisu Bijelo-plavi uspjeli svoje vodstvo učiniti sigurnijim još ponekim golom, što je Varaždince održavalo „na životu“. Uspjeli su iskoristiti neopreznost protivnika u jednom prekidu i stići do izjednačenja koje je za njih ravno trobodu. A nama je oduzelo zadovoljstvo jer smo ipak očekivali pun pogodak.

Olako primljen gol 

Kada trener Kulešević kaže da nikome od igrača nema što posebno prigovoriti, prvenstveno misli na angažman jer se trud ne može osporiti. Ono što je, pak, nedostajalo odnosi se na više ubojitosti i „killerovskog“ instikta kada se protivnik nalazi u podređenoj situaciji i objektivno je slabiji. Sigurno da je i vrlo težak teren otežao posao, no isti je bio i domaćinu iako se u takvim okolnostima ipak lakše braniti nego napadati. Jedan postignuti gol je ovaj puta bio nedostatan za više od boda jer se jedan i (olako) primio. No, već treba sve misli usmjeriti na srijedu i Kup Hrvatske. Dobiti Inter se postavlja kao imperativ u ostvarenju klupskih ciljeva za ovu polusezonu.