Pet je kola ostalo do kraja nogometnog prvenstva Hrvatske. Dakle, u sljedećih pet vikenda onima koji uistinu vole Osijek i navijaju za njega slijedi razdoblje još veće napetosti i živciranja jer je nastupilo vrijeme kada je gotovo nemoguće nadoknaditi izgubljene bodove, barem one koji su u nekim kalkulacijama bili uračunati u borbi za spas. Ne vrijedi nam više pričati o kolosalnoj prigodi u Splitu, kada je bijelo-plavima sve bilo nadohvat ruke. To je stvar prošlosti, a od kukanja, znate i sami, ionako nikada nije bilo nikakve koristi. Potom smo Maksimir napustili kao i bezbroj puta ranije, uvjerljivo poraženi, više se uzdajući da će naši konkurenti Zadar i Istra također ostati barem bez dijela svoga plijena. Srećom, Zadrani su lako pokleknuli u Kranjčevićevoj, ostali su ispod  nas na tablici, što je uvijek posebno bitno. Zadnji izravno ispada, a taj strah od ponora uvijek je posebno izražen kod one momčadi koja svima gleda u leđa. Neće mirno spavati ni Puljani koji su, doduše, sretno došli do boda na svom stadionu protiv Slaven Belupa, ali je razlika u odnosu na njih sasvim dostižna (tri boda), možda već u idućem kolu...

No, sada nam opet dolazi utakmica u kojoj Osječani nemaju pravo na kiks. Nemaju iz razloga što su im domaći bodovi u svim preostalim ogledima u Gradskom vrtu nužni da bi do posljednje prvenstvene runde bili u „igri“ za opstanak. U goste nam stiže Zagreb, netko će reći redovita „mušterija“, no pustimo te priče u ovoj situaciji, kada Osijeku gori pod nogama. Da, činjenica je da su Šorša i suigrači u sva tri navrata ove sezone bili bolji od  „pjesnika“, ali je ovo nova utakmica i ne treba je dočekivati misleći na ono što je bilo. Pobjeda  neće doći sama od sebe, za nju će se dečki morati izboriti na terenu, vjerojatno opet uz puno truda i muke kao što je to bilo slučaj nedavno protiv Zadra. Glupo mi je više i pisati, ponavljati priču o velikom pritisku jer se on podrazumijeva kod onih koji žele sačuvati mjesto u prvoligaškom društvu i ne može i ne smije biti nikakav alibi. Jer imaju ga i konkurenti i moraju se također nositi s psihozom koja se podrazumijeva kad je teško i napeto...

Suočeni smo s izostankom vjerojatno ključnog prvotimca Aljoše Vojnovića, za subotu je upitan i Jamak, nisu baš sasvim „fit“ ni Barišić i Perošević, no i to je sastavni dio sporta. Neki drugi, koji su do sada  najčešće sjedili na klupi i ulazili kao pričuve, sada će morati dokazati da su možda bili i predugo zapostavljeni. Ono što svi očekujemo je da, bez obzira tko bude zaigrao, svi Šuškovi izabranici od početka do kraja budu na svom maksimumu, da ogroman motiv aktera na terenu ponese i publiku, sve u jednom zajedničkom cilju – a to je pobjeda nad Zagrebašima.