Nogometaš koji bi dobio i nosio „desetku“ na svom dresu oduvijek se smatrao kreativcem, igračem plemenita kova kako to obično znamo reći. Dugi niz godina to je u Proleteru, potom u Slavoniji te u konačnici i u NK Osijek bio Matej Kasač, kojemu se bliži 80. rođendan. Mato, kako ga svi od djetinjstva zovu, u grad na Dravi je iz rodnih Bošnjaka stigao još 1952., priključio se pionirima ondašnjih Crveno-plavih, da bi u prvoj momčadi debitirao '57 sa 17 godina.

Kada spominjete broj 10, naslijedio sam ga u Proleteru od sjajnog Franje Rupnika koji je stvarno bio klasa! Sjećam se kako su ga navijači nakon njegovih golova znali na ramenima nositi od klupskih svlačionica sadašnjeg igrališta Elektre sve do središnjeg gradskog trga, krenula je zanimljiva priča s gospodinom Kasačem.

Profesionalac samo u trenerskom mandatu

Kao prvotimac je punih 12 sezona proveo u svom i našem klubu, po čemu je među rekorderima. Baš kao i po broju postignutih golova. U to vrijeme, dok se igralo na prostorima bivše Jugoslavije, bio je ukupno gledajući treći klupski strijelac, odmah iza Ivana Lukačevića i Ljubomira Petrovića. Iako je bio veznjak, a ne klasični napadač…

Igrao sam s puno jako dobrih nogometaša. Prvo je to bilo na šljaci „Kraj Drave“ koju sam s još nekim suigračima pomagao domaru poravnati i učiniti „mekšom“ jer je trave bilo samo uz korner zastavice. Cijelo jutro smo bili na igralištu s grabljama, što mi nije bilo teško jer sam i stanovao tada u Tvrđi. Znalo se na onim starim tribinama i uz teren natiskati čak desetak tisuća ljudi na nekim našim utakmicama.

Igrao je Kasač potom i u Gradskom vrtu, dakako u onom njegovom starijem izdanju. Bio je i kapetan momčadi, a nikada tijekom igračke karijere nije bio profesionalac!

Škola mi je bila prioritet, osposobiti se za neko zvanje. Paralelno sam učio i trenirao, završio Višu pedagošku i postao učiteljem tjelesnoga odgoja. Potom sam završio i Višu trenersku školu, a jedino razdoblje u kojem sam profesionalno radio u Klubu bilo je ono od 1974. do 1978. kada sam bio trener. Sve skupa, u svom najdražem klubu sam proveo puna dva desetljeća.

Osijek je veliki klub

Upravo je Mato bio kormilar Bijelo-plavih koji su se 1977., nakon 21 godine čekanja, vratili među prvoligaše:

Protutnjali smo tada Drugom ligom! Ušli bismo sigurno i ranije u elitu da nam se nije podmetalo u svakakvim političkim spletkama. Bilo je to godinama frustrirajuće za vrlo kvalitetne igrače koje smo imali. Kao trener sam uvijek govorio onima koje sam vodio da je važno živjeti za nogomet da bi od njega mogli fino i zarađivati.

I po odlasku u mirovinu Matej Kasač je ostao stalni posjetitelj na utakmicama NK Osijek. Redovito ga viđamo na njegovom mjestu u loži s još nekim našim bivšim igračima i trenerima.

Osijek je veliki klub u hrvatskim okvirima. Sve je sada posloženo i funkcionira, od Škole nogometa do prve momčadi. Uvjeti su u svakom pogledu na puno višoj razini, što je normalno jer investitori ulažu ozbiljne novce i žele dosegnuti što više ciljeve. Čekam i ja da se što prije normalizira situacija, da se opet vratimo utakmicama bez kojih ni vikendi nisu što su nekad bili.