Još se malo vraćamo u '60. i '70. godine prošloga stoljeća. Među onima koji su u to vrijeme ostavili dubok trag u Gradskom vrtu svakako je bio i Branislav Iličin koji je 30. travnja proslavio 72. rođendan. U svom gradu i matičnom klubu proveo je doslovno cijeli igrački vijek, ukupno 12 sezona. U njegovoj je evidenciji da je ukupno, računajući i nekad iznimno brojne prijateljske utakmice, skupio za današnje prilike nevjerojatna 673 nastupa!

Krenuo sam u pionirima Slavonije, a jedan od trenera bio mi je i legendarni Frane Rupnik koji me je imao čemu naučiti. Za prvu momčad sam debitirao u sezoni 1965/66 sa 17 godina, zaigravši uz Kadovića, Majera, Jasenicu, odličnog Čulina, sjajnu desetku Kasača, Rukavinu, Katića, Švabu Wernera, Petovića, Lončara, zatim Lončarića, Karapandžu, Đuričića i druge. Bili smo drugoligaši, a u prijateljskim susretima šest komada dali smo jednom Partizanu, peticu Hajduku, Vojvodini i Veležu, krenuo je popularni Kobe s evociranjem uspomena.

Grnja bi danas vrijedio 50 milijuna eura!

Iličin je prvo bio lijevi bek, no ubrzo je završio na desnoj strani, uz aut liniju sa svojom neizostavnom „dvicom“ na dresu. Prošao je,  uistinu, puno toga…

„Ubijali“ smo u Drugoj ligi sa Zejnilagićem, Ljupkom, kasnije su došli Grnja koji bi s onim igračkim karakteristikama danas vrijedio 50 milijuna eura, Luks, Zdravko Rupnik, Dugalić, Žutelija… Prošao sam sva ona tri žestoka kvalifikacijska ciklusa za Prvu ligu, a najčešće se priča o 1973. kada nas je zaustavio Zagreb. Prvo smo bili otrovani hranom na pripremama u Orahovici, uoči prvog susreta u Osijeku koji je odgođen za sedam dana. Nismo uspjeli ostvariti prednost uoči uzvrata (0:0), a potom je bila ona fantastična atmosfera u prepunom Maksimiru! I dalje tvrdim da smo u čudnim okolnostima ispustili vodstvo od 2:1, da bismo potom izgubili na „penale“. Igralo se nekako romantično, no ja sam uz svoju brzinu bio i vrlo britak, pa sam i „peglao“ one koje sam čuvao. Nije bilo tada „plesanja“ oko napadača, nego se išlo žestoko, bez pardona.

Razočaranje na kraju karijere

Dobio je Iličin i tu čast da postane kapetan Osijeka. Sudjelovao je i u ponovnom ulasku u Prvu saveznu ligu 1977. Ipak, nije imao priliku nastupiti u elitnom razredu bivše Jugoslavije…

Prethodno sam jedini puta u karijeri zaradio ozljedu, pa sam morao malo duže pauzirati. Kada se ušlo među prvoligaše shvatio sam da sa mnom ne žele potpisati novi ugovor. Svojim temperamentom, otvorenošću, pa često i inatom nisam bio po volji ondašnjem direktoru Kapetanoviću koji je rekao da nas dvojica ne možemo zajedno. Baš sam bio ljut, posebno iz te kapetanske perspektive, čovjeka kojega se slušalo i uvažavalo u svlačionici. I svega onoga što sam dao za Osijek, čije sam dijete. Kao i neki drugi, ostao sam bez oproštaja s Bijelo-plavima, odbačen sam bez pravog obrazloženja. Mislim da je bio red da mi barem kažu – hvala Kobe.

Iličin je dugo vremena uslijed toga bio razočaran, ali se u potpunosti posvetio nekim drugim stvarima za koje se školovao.

Imao sam tijekom karijere više ponuda iz drugih klubova, posebno me „pikirao“ Vujadin Boškov za Vojvodinu, ali me nikada ništa u tom smislu nije zanimalo. Igrao sam i usporedno s treninzima radio u Svilani, gdje sam bio i direktor financija. Iako sam nakon neslavnog rastanka osjećao gorčinu, kasnije sam u svojim gospodarskim aktivnostima itekako pomagao Klubu preko svojih firmi, a posebno Školi nogometa. Bilo je tako i nakon Domovinskog rata.

Novim stadionom ćemo se svi ponositi

Dakako da Kobe i danas prati sve što je vezano uz NK Osijek kojem želi neki novi iskorak, kako u HNL-u, tako i u Europi.

Iz Petefijeve ulice gledam kako niče novi stadion, to je nešto čime ćemo se svi ponositi. Klub je veliki pogon kojega prate i veliki troškovi, to više nisu samo sportska nego i trgovačka društva. Moraš biti na tržištu, raditi na transferima, a tražiti prave zamjene za one koji odlaze. Ima tisuću nas, bivših igrača koji bi sjedili u prvom redu lože, no ne treba biti tašt. Ne može se svima udovoljiti, a i postoje druga mjesta na tribinama s kojih se mogu gledati utakmice. Inače, dragi su mi svi naši igrači, ali bih posebno izdvojio Škorića. Mile zaslužuje sve pohvale za ono što već dugo vremena daje Osijeku. Svaka mu čast, takve igrače i ljude moramo uvijek podržavati.