U svakoj nogometnoj momčadi na posebnoj su cijeni, a i miljenici navijača, oni koji postižu najviše pogodaka. Stoga smo i mi sretni što u svojim redovima imamo vodećeg strijelca HT Prve hrvatske lige, odličnog i svestranog Mirka Marića. Bilo bi uistinu lijepo kada bi Mara na kraju sezone osvojio titulu prvog „topnika“ ligaškog natjecanja što bi značilo da bi NK Osijek četvrti puta imao najučinkovitijeg igrača po broju golova u prvoligaškoj konkurenciji. Premijerno je to u Prvoj saveznoj ligi bio Davor Šuker, a dvaput je u HNL-u golgetere predvodio Robert Špehar.

I dalje vodeći na ukupnoj ljestvici strijelaca

Upravo i činjenica da je u dva navrata, u dresu Bijelo-plavih, predvodio najefikasnije napadače Lige, Špehara svrstavaju među one osječke nogometaše koji su ostavili izniman trag nastupajući u sastavu našeg prvoligaša. Najbolji je strijelac bio u sezonama 1994/95 i 2003/04. Prvi puta je zabio 23, a devet godina kasnije 18 zgoditaka. Zanimljivo je istaknuti kako je Šole (inače rođen 13. svibnja 1970., pa mu čestitamo jubilarni 50. rođendan!) polučio i prvi pogodak Osječana u Prvenstvu Hrvatske, kada je 29. veljače 1992. u Đakovu svladao vratara „Pjesnika“ Gospića za konačnih 1:0. U 108 službenih nastupa za naš Klub otkako je hrvatske samostalnosti zaustavio se na 69 pogodaka i s tim je učinkom i nadalje najproduktivniji osječki prvotimac u posljednja tri desetljeća. Tomu treba dodati da je Robert participirao i u 25 ogleda kada se Osijek natjecao u prvenstvu bivše Jugoslavije, a jednom je bio i strijelac.

Ostvario i zavidnu inozemnu karijeru

Bio je Špehar i hrvatski reprezentativac, s osam utakmica za A selekciju iako je zasigurno, svojim kvalitetama, zaslužio i barem poneki susret više u dresu s državnim grbom. Imao je sjajan osjećaj za loptu i prostor, zabijao na sve moguće načine, pa ne čudi da je ostvario i zavidnu inozemnu karijeru. Bio je u Club Bruggeu, Monacu, Veroni, Sportingu, Galatasarayu, Standardu da bi karijeru okončao 2005. u ciparskoj Omoniji. Jedno kraće vrijeme u Gradskom vrtu je obnašao i funkciju predsjednika Kluba. Njegov otac Slavko bio je davnih 60-ih godina prošloga stoljeća pouzdani vratar Slavonije i Osijeka, a Robertov sin Dino je također osjetio radost i zadovoljstvo činjenicom da je nastupao za Bijelo-plave prije desetak godina.