Nažalost, umjesto o igri i onome što bi nogomet uvijek trebao biti, nakon polufinala Kupa između Rijeke i Osijeka puno više se pričalo o čovjeku koji je bio zadužen za pravdu i poštenje na terenu nego o samom sadržaju dvoboja na Rujevici. Sudac Pajač je definitivno onemogućio Osječanima da zadrže onu razinu igre koju su prezentirali do 56. minute kada je Kleinheisleru pokazan crveni karton. Sve je to tog trenutka, ali baš sve, bilo u znaku Bijelo-plavih koji su imali vodstvo od 2:0 i potpunu kontrolu utakmice, dopustivši protivniku tek jedan ozbiljniji pokušaj pred vratima Ivušića. I onda je Pajač start Laszla na loptu ispred S. Lončara procijenio preoštrim te mu dodijelio drugu javnu opomenu, bez obzira što prekršaja uopće nije ni bilo! Osijek je ostao s igračem manje, stvari na travnjaku počinju se značajno mijenjati i sve kreće na Rijekin mlin…

Rijeka je bila u knock-downu

Domaćin je ubrzo uspio smanjiti rezultat, a kada je sudac pokazao na bijelu točku nakon Talysova izbijanja lopte glavom ispred suparničkog igrača na kojem mu je potom nehotice završila ruka, bilo je jasno da će gosti jako teško doći barem i do produžetaka. Uslijed svega što se događalo u našu se momčad uvukla nervoza, nije to više moglo funkcionirati kao većim dijelom susreta i sve je završilo trećim, pobjedonosnim golom Riječana. Oni su bili u knock-downu iz kojega su se uspjeli izvući, uz perfidni Pajačev vjetar u leđa. Možda bi dotičnog (i ne samo njega) trebalo upitati čemu služi VAR tehnologija, ako se opisane situacije ne idu provjeravati i to još u dvoboju s takvim ulogom. Nije li logičnije i normalnije, ako već postoji mogućnost provjere, utvrditi je li nešto ispravno dosuđeno ili je sučeva procjena bila pogrešna, pa bi je trebalo ispraviti? Nešto slično smo vidjeli i na prethodnoj utakmici istih protivnika na Rujevici kada nije dosuđen kazneni udarac za Osječane u posljednjim minutama. I također nije bio aktiviran VAR.

Ostaje okus gorčine

Dugo će Kulešević i njegovi izabranici žaliti za onim što su imali u rukama, da bi na kraju ostali bez ičega. A bilo je lijepo gledati kako se Osijek postavio u ovom dvoboju, od početka zaigravši hrabro i ambiciozno, baš kako su to dečki i najavljivali uoči puta u Rijeku. Domaćin je ostao praktički u potpunosti limitiran, a u svom visokom presingu Grezda, Marić i ostali su tjerali Riječane na učestalije pogreške, tako da je vodstvo gostiju moglo biti izraženo i s još ponekim golom. Naima, upravo je gore spomenuti dvojac imao itekako zrele prigode pred vratima Pandura u prvom poluvremenu. Bočkaj je svojim projektilom početkom drugog dijela, činilo se, otvorio vrata finala, no takav je epilog na kraju izostao. Itekako se ima za čime žaliti jer je naš prvoligaš, dok je bio kompletan na terenu, djelovao puno bolje i opasnije u odnosu na suparnika, baš kao momčad koja jasno zna što hoće i na koji način doći do cilja. Ipak ni to nije bilo dovoljno da bi se pobijedilo jer je „karte počeo miješati“ onaj kojega smo najmanje željeli vidjeti u glavnoj ulozi. Zato će nakon svega ostati okus gorčine i sumnja da se ovakve stvari zaista ne događaju slučajno.