Odnedavno je funkciju glavnog voditelja Škole nogometa ponovno preuzeo čovjek koji u njoj ima i najduži kontinuitet. Riječ je o Miroslavu Žitnjaku (52) koji je u posljednje vrijeme bio na dužnosti tehničkog voditelja, a sada je sve ponovno objedinio, preuzevši jednu od najodgovornijih zadaća u NK Osijek.

Od 2004. godine sam bio u ulozi voditelja Škole i bez obzira što sam kasnije bio i trener i sportski direktor, donedavno i tehnički voditelj, uvijek sam bio prisutan i aktivan u radu s mlađim kategorijama. Nekada više, nekada manje, no redovno sam bio uključen u sve ono bitno. I kao glavni trener prve momčadi sam dolazio u Školu, posebice u ono vrijeme kada nije bilo puno ljudi angažiranih u struci kao što je danas slučaj, rekao je Žitnjak.

Proizvoditi da bi se što manje moralo kupovati

Poznata je osnovna zadaća Škole nogometa u Gradskom vrtu. To je što učestalija i kvalitetnija produkcija igrača za najbolji sastav našeg prvoligaša. Nije to baš uvijek tako jednostavno, no nema odstupanja od takvih razmišljanja i planova.

Godinama smo kao Klub bili u besparici i osuđeni na stvaranje. Nekada je taj filter bio uži, nekada širi, a činjenica je da su nekada mladi igrači lakše dolazili do prve momčadi. Sada je taj filter ipak nešto sužen jer je financijska situacija puno bolja nego prijašnjih godina, pa se može i kupovati. No, možda smo se i previše orijentirali na dovođenje igrača izvana, a posljedično se i nešto manje posvetili stvaranju svojih igrača. Pobornik sam stava i razmišljanja da oni koji dolaze izvana moraju biti top-kvalitete, dakle oni koji stvaraju razliku na terenu. Općenito govoreći, Škola i razvoj igrača su proces i ništa se tu ne može raditi ad-hoc. Kada sam dolazio 2004., onda je fokus bio na generaciji 1994. iz koje je 15-ak igrača napravilo lijepu karijeru. Jasno je da ne može svaka generacija biti podjednako kvalitetna, ali se mora znati što se i kako radi. Planiranje sustava je najvažnije, od onih najmanjih dječaka do onih koji dođu u priliku ući u najbolji sastav.

Puno je veći broj trenera nego prije

Vrlo je važno pratiti i trendove suvremenog nogometa, pa su i treneri u Školi sve mlađi, željni usavršavanja.

Vremena su drukčija, uloge i zadaci se mijenjaju iako oni osnovni nogometni zahtjevi ostaju isti. No, promijenio se način i tempo života, kao i navike ljudi, njihov mentalitet. Upravo stoga uvijek kroz analize mijenjamo naš proces, plan i program rada. Škola pomalo izrasta u ono što bi trebala biti u smislu broja ljudi i njihova sudjelovanja u sustavu. Prije je tu bio jedan trener po ekipi koji je bio praktički sve jer mu nije imao tko pomagati. Na neki način je to bilo dobro jer se razvijao u širini koja je sama po sebi poželjna, no s druge strane nije mogao igračima posvetiti više individualne pozornosti.

U tom kontekstu vrlo je važna edukacija trenera u radu s djecom. I o tomu se u NK Osijek vodi računa.

Nemojmo zaboraviti da je Škola nogometa također zadužena i za razvijanje trenera. Recimo, Kulešević, Steinbruckner i Skender su potekli i razvijali se u našoj Školi. Prvenstveni cilj u mojoj filozofiji je stvoriti ljude, to je ono što mi možemo jamčiti. Kroz rad, naš sustav i proces ih educiramo da steknu kvalitetne osobine i karakter. Drago mi je da u stručnom stožeru prve momčadi imamo ljude koji su prvo bili naši igrači, a kasnije i treneri koji su radili s mlađim kategorijama. Nije uvjet, ali je ipak poželjno da su prošli taj proces jer se onda lakše uklapaju u sustav funkcioniranja, imaju određeno iskustvo i puno im je jednostavnije sve zadaće sprovesti u djelo.

Nužna je stalna edukacija

Da bi se moglo napredovati u trenerskom poslu nužno je i stalno usavršavanje, što je vezano i uz neizostavno licenciranje…

Postavljene su visoke granice, neophodno je imati minimalno UEFA A licencu za vođenje pojedinih kategorija u Klubu. Naravno da mi primamo i one koji imaju B i C licencu, ali im se daje određeni rok za školovanje i stjecanje potrebne razine, odnosno traženoga zvanja, to im je obveza. Edukacija je nužna, od svih trenera to i zahtjevamo. Usuđujem se reći da smo po tom pitanju jedan od vodećih klubova u Hrvatskoj. Nemamo oko toga nikakvih glavobolja, naprotiv.

Sve bi trebalo biti kudikamo jednostavnije i lakše kada se bude izgradio moderni i optimalni kamp na Pampasu, odmah uz novi stadion.

Naša najveća borba svih prethodnih godina je bilo pokušati optimalno organizirati uvjete za rad. Zamislite kako je na samo jednom pomoćnom terenu i uz ove male boxove koje imamo isplanirati treninge čak 13 momčadi. To samo po sebi dovoljno govori koliki je to problem. Ulaskom u Kamp će to izgledati sasvim drukčije. Tada ćemo moći puno jednostavnije funkcionirati, bit će neusporedivo manje improvizacije koju, nažalost, nismo mogli izbjeći u trenutnim uvjetima. Još više pozornosti, znanja i iskustva moći ćemo prenijeti na naše mlade igrače, što će zasigurno morati donijeti i rezultate, zaključio je Žitnjak.