Odlično drugo poluvrijeme, zasigurno najbolje ove sezone u izdanju Bijelo-plavih, ipak nije bilo dovoljno da bi se iz Europe eliminirala momčad kao što je Basel. No, ono što smo vidjeli u tih 50-ak minuta uvjerilo nas je da je Osijek na dobrom putu za ostvarenje nekih drugih ciljeva koji, doduše, više neće biti vezani uz međunarodnu scenu, ali ostaju nam važna natjecanja u domaćim okvirima. Upravo iz tog razloga i ovu odjavu ogleda sa Švicarcima započinjemo dojmovima iz drugog dijela, ne dvojeći da će naši nogometaši, ponavljanjem takve igre i pristupa, često s terena odlaziti kao pobjednici što u četvrtak navečer, nažalost, nije bio slučaj. A takav scenarij nije bio nemoguć, samo da je prvo poluvrijeme bilo barem na 50 posto onoga što smo vidjeli u nastavku…

Gol je „visio u zraku“

Potencirao je i Bjelica da se „praznine“ u igri moraju svesti na značajno manju mjeru jer bitno utječu na rezultat. Doduše, treba iskreno priznati da su Švicarci do odlaska na odmor demonstrirali nogomet kojim su pokazali svoju kvalitetu i opravdali neupitni europski rejting. Gotovo da i nisu imali pogrešno dodavanje, a nametnuli su se još i trkom i čvrstinom. Nadmoć su materijalizirali s dva pogotka, pa su mnogi vjerojatno pomislili da se ni u drugih 45 minuta ne može nešto bitnije promijeniti. No, nije bilo tako. Osječani su sasvim drukčije odgovorili na postavljene zadaće svoje trenera, pritisnuli su Basel i stvarali vrlo izgledne šanse, pa se može reći da je i gol „visio u zraku“. Kleinhesler, Bočkaj, Jugović, Mierez… bili su vrlo blizu u svojim pokušajima, da bi drugi udarac Argentinca suparnički vratar krajnjim naporom obranio, odbivši loptu u vratnicu. Zgoditak smo dočekali u 84. minuti kada je Piljev ubačaj iz prekida Majstorović glavom sproveo u mrežu. Imao je Mierez duboko u sudačkoj nadoknadi još jednu situaciju za gol, ali ipak nismo dočekali izjednačenje.

Važna je i psihološka priprema

Iz svega se može zaključiti da je nedostajalo i malo više sportske sreće jer Osijek nije pao bez ispaljenog metka. Dapače, šanse su se redale u tom drugom poluvremenu, pa je i temperamentni Sforza nemirno čekao kraj susreta stalno šetajući uz aut-liniju. Vidjelo se da naša momčad može biti na visokoj razini, dominirati i protiv takmaca koji u Europi ima neusporedivo više iskustva i dugačku listu onih koje je pobjeđivao. Šteta što smo na njih naletjeli već na startu, ali ne sumnjamo da će stručni stožer zajedno s igračima izvući i nešto korisno u smislu pripreme, posebno one psihološke, za ono što nam slijedi u budućnosti. Prvi nadolazeći ispit je gostovanje u Varaždinu gdje bi Bijelo-plave istinski zadovoljila jedino pobjeda.