Osijek je u Varaždinu prezentirao igru koja odražava stav trenera i njegove momčadi da se uvijek ide na pobjedu.

Osijek je opravdao ulogu favorita u Varaždinu. Isto tako, naša je momčad pod vodstvom novog trenera pokazala i gard koji će zadovoljiti svakog navijača. To su, uz osvojene bodove koji su uvijek prioritetni, najvažnije spoznaje nakon našeg drugog ovosezonskog gostovanja. Ništa Osječani nisu čekali, nije im trebalo vremena da dosegnu „radnu temperaturu“ nego su odmah krenuli u napad, pritisnuli domaćina i tako mu već od starta potkresali krila. U takvom odnosu snaga, kada je Bjeličina momčad praktički stalno bila na suparničkoj polovici terena, nismo dugo čekali na pogodak. On je došao u 15. minuti kao plod apsolutne dominacije i učestalih pokušaja da se što prije Zeleniku natjera na kapitulaciju.

Domaćin je ostao limitiran

Nije se kompliciralo, lopta je brzo išla u tranziciji, tako da je Osijek zagospodario sredinom terena, a preko svojih krila Bočkaja i Ercega te Miereza u središnjici napada stvarao stalne probleme obrani Varaždinaca. S druge strane, neugodni Obregon je bio dobro čuvan, a naša je zadnja linija, uz pomoć agilnih veznjaka i bočnih igrača sprječavala svaki pokušaj Toplakovih izabranika da nešto više učine u polukontri, ostavljajući im jako malo prostora za bijeg prema nezaposlenom Ivušiću. U takvim okolnostima, kada je angažman neupitan i kada svatko zna što mu je činiti na travnjaku, lakše i kvaliteta dolazi do izražaja, kako ona pojedinačna, tako i kolektivna, a Osijek je tu svakako u prednosti ne samo u odnosu na Varaždin…

Optimistično čekamo nova iskušenja

Gledajući pojedinačno, obrana je bila nepropusna, pri čemu je Škorić bio na kapetanskoj razini. Silva kontinuirano potvrđuje ono što mu mnogi i izvan Osijeka priznaju, da je najkompletniji desni bočni u Ligi, dok Žaper iz svoje pozicije „osigurača“ u veznom redu voli doći naprijed, pa od svih igrača u sredini postiže i najviše pogodaka, što je za svaku pohvalu. Jugović je produžio kontinuitet zapaženih nastupa, a moramo također istaknuti da su i napadači dobro surađivali. Mierez je baš namučio suparničke stopere, praktički je dobio sve dvoboje s njima i na travi i u zraku. On je latentna opasnost i u šesnaestercu i izvan njega, pa se već sada može zaključiti kako su Bijelo-plavi u njemu dobili itekako kvalitetnu „špicu“.  Općenito, sve je funkcioniralo kako treba, a imajući u vidu kako se radi na treninzima kao i činjenicu da se momčad i nadalje pojačava, optimistično čekamo svako sljedeće iskušenje.