Evo nas ponovno s našim navijačkim pričama. Ovaj puta s prvom pripadnicom ljepšeg spola među onima koji strastveno doživljavaju i prate sve nastupe Bijelo-plavih. Marta Jović ima 21 godinu, rođena je Osječanka i stanuje u Donjem gradu. Završila je Osnovnu školu Jagode Truhelke, potom srednju Ekonomsku i upravnu da bi nakon toga upisala studij Fizioterapije u Vukovaru. Sada je na drugoj godini i dobro joj ide, iako i sama kaže kako uvijek može i bolje. No, ono što je nama posebno zanimljivo, Marta je velika i vjerna navijačica NK Osijek i priznaje da joj je to prava strast unatrag posljednjih desetak godina.

Tata me prvi puta odveo na stadion 2010., mislim da je bio početak osmog mjeseca, kada su Osijek i Hajduk odigrali neriješeno 2:2. Za mene je to bio doživljaj i bilo mi je već tada jasno da ću i prvu sljedeću utakmicu ponovno biti na tribini. Prvo sam s njim bila na Zapadu a kasnije sam otišla sa svojom ekipom na Istok i ostala tamo. Kao srednjoškolka sam bila u Kohorti, sada sam ipak malo sa strane, ali uvijek uz NK Osijek i ne propuštam domaće utakmice. Inače, gledam nogomet i na TV-u, lige Petice, naravno HNL, ma sve na što naletim! Nemam nekog posebnog nogometnog idola, ali mi je fascinantna karijera Francesca Totija i njegova odanost Romi, priča Marta.

 

„Ronila“ suze zbog Osijeka!

Naša vesela i nasmijana sugovornica od malena prati nogomet, a ne propušta istaknuti kako joj je bilo logično vezati se navijački uz klub iz svog grada.

Volim svoj Osijek, naravno da sam odabrala naš klub, a koji bi drugi?! U to vrijeme sam i kratko trenirala u ŽNK Osijek, tako da sam samo još i učvrstila ljubav prema nogometu i našem klubu. Idem stalno na utakmice, još od onih dana kada je sve u Gradskom vrtu bilo daleko od idealnog. Ne zaboravljam kako smo bili pred stečajem, doslovno sam „ronila“ suze i čekala nekakav pozitivan rasplet situacije. To mi je tada bio glavni problem u životu, čak sam, onako za sebe, to i napisala u jednom podužem tekstu, koliko me je mučilo. Baš sam u to vrijeme bila nervozna i zabrinuta. A onda je uslijedilo oduševljenje 2016. spoznajom da klub dobiva vlasnike koji će ga vinuti prema vrhu. Za svakog od nas navijača to je sigurno velika stvar.

 

Srčani i autoritativni su uvijek ljubimci navijača

Uvijek je kod Marte bilo onih igrača koji su joj bili posebno dragi, a pritom joj je osnovni kriterij ono što dečki pružaju na terenu.

Prvi među njima bio je bivši kapetan Ivo Smoje, odmah mi svidjela njegova srčanost, baš je bio pravi vođa. Kasnije sam se uvjerila da je i veliki čovjek jer sam ga imala priliku upoznati. Također, sviđa mi se gard kojega je uvijek na terenu i izvan njega imao Aljoša Vojnović, a drag mi je uvijek bio i borbeni Nikola Matas. Koga bih još istaknula? Recimo, Antonija Peroševića i Josipa Barišića koji nas je sve bacio u ekstazu golom protiv Hrvatskog dragovoljca u zadnjem kolu borbe za opstanak. Iz novijeg razdoblja izdvojila bih Muzafera Ejupija, vidim da je i ostao živjeti i raditi u Osijeku što mi se jako sviđa. Jako mi je drag i Robert Mudražija koji je miljenik sigurno velikog broja navijača što se vidi i na društvenim mrežama. Haris Hajradinović je isto odličan igrač, naravno i Mirko Marić za kojeg sam navijala da bude prvi strijelac Lige, šteta što nije uspio u tome… Od ovih sadašnjih, tu je kapetan Mile Škorić, Ante Majstorović, Lacika Kleinheisler, Marin Pilj, Eros Grezda, a ljubimac definitivno postaje Ramon Mierez, iako su mi dragi svi koji igraju za Osijek.

 

Ništa joj ne može promaknuti

Svaki navijač ili navijačica ima neke utakmice koje posebno pamti i koje iznimno dugo, praktički zauvijek ostaju u sjećanju. Tako je i s našom mladom sugrađankom…

Definitivno već spomenuta Osijek – Hrvatski dragovoljac, ali i Osijek – Split kada je Hrvoje Kurtović zabio svoj prvi, mislim i jedini prvoligaški gol. Tada sam baš pokisnula sa svima ostalima na tribinama. Podrazumijeva se da je to i ona fenomenalna pobjeda nad PSV-om u Gradskom vrtu, a prava je šteta što protiv Austrije nismo prošli u grupnu fazu Europske lige. Nadam se da ćemo ubuduće biti još bolji u Europi, da će nam neki veliki klubovi dolaziti u goste i da ćemo ih pobjeđivati. Vidi se da nam Klub raste iz dana u dan. Posebna mi je emocija dolazak na tribine, teško mi je to i opisati, posebno kada zabijemo gol i slavimo.

Marta studira u Vukovaru, a tamo igra i rukomet. Ako se preklapaju utakmice njezine ekipe s onima koje u isto vrijeme igra NK Osijek, za nju nema dvojbe da ide navijati za Bijelo-plave!

Redovito pratim baš sve što se događa u Klubu. Niti jedna vijest mi ne može promaknuti jer se ne ide na spavanje prije nego što pročitam sve što se odnosi na Osijek. Isto tako, kada se probudim, mobitel mi je odmah u rukama i čitam ima li štogod novog. Imam brata kojeg sport uopće ne zanima, pa mi se zna često nasmijati kada vidi i čuje tu moju zaluđenost nogometom i Osijekom. I mama mi zna reći da sam previše zaokupljena time, ali mi se ne da više objašnjavati, pa sam odustala od toga. Uostalom, ne mogu zamisliti da mi bilo tko sugerira ili ne daj Bože zabrani odlazak na utakmicu!

S Bjelicom je sve moguće

Što se tiče aktualne situacije i ove sezone, uvjerena je kako će se njezini i naši Osječani boriti na trofeje, a optimizam joj je dodatno pojačao dolazak Nenada Bjelice.

Drago mi što je došao tako veliki stručnjak kao što je on i vjerujem da s njim Osijek može ostvariti najveće uspjehe do sada. Čula sam i čitala da je ostavio sjajan dojam dok je igrao u našem klubu, a sada isto to radi i kao trener. Želim mu s našim Osijekom sve najbolje! I vidimo se, naravno, već u nedjelju na utakmici s Lokomotivom. Treba im uzvratiti za kraj prošle sezone i onaj nesretan poraz kada smo, nažalost, morali ostati vani, a tribine su bile prazne. Baš je to tada nedostajalo našim dečkima da na kraju budemo drugi. U nedjelju nam se neće „provući“.