Osječani su i ovaj puta iskazali veliku želju, taktičku disciplinu, u konačnici i igračko umijeće da prvi svladaju Dinamo.
Zaista je prava šteta što Osječani svoju veliku pobjedu u derbiju nisu imali priliku proslaviti sa svojim navijačima. Sigurni smo da bi ono poznato „Osijek aleeee“ između igrača i Kohorte dugo i glasno odjekivalo po svršetku susreta, kao i skandiranje s tribine koje odražava uvjerenje da se zajedno može i do najvećih dosega. Naši su nogometaši, ovako, sami morali podijeliti radost na terenu, dakako uz svoga trenera i ostale članove stožera. Nije to dugo potrajalo jer svjesni su dečki da je ovo bila samo jedna, doduše dosad najviša prepreka, no bitka za velike stvari i ciljeve još će dugo potrajati.
Maksimalno podređeni kolektivu
Čestitke Bijelo-plavima za sve ono što su pokazali igrajući s vodećom momčadi na ljestvici. I na angažmanu, silnoj borbenosti, neiscrpnoj energiji, taktičkoj disciplini, odgovornosti, u konačnici i igračkom umijeću da budu uspješniji od svoga protivnika. Nije među Bjeličinim izabranicima bilo slabog mjesta, svi su se maksimalno podredili kolektivu, ispunjavajući ono što se od njih tražilo. Veliki posao je odrađen u sredini gdje se lopta nije gubila, a u transformaciji prema napadu se reagiralo bez zadrške, uz već dobro poznati pritisak na suparničku obranu. Razumljivo da je na isti način i Dinamo nastojao opteretiti i osječku zadnju liniju i natjerati je na poneku pogrešku, no kada bi se Modrima i ukazalo malo prostora u domaćem šesnaestercu, kada su došli u situaciju ozbiljno zaprijetiti, nesavladiv je bio Ivušić čije su tri-četiri sjajne obrane umnogome pridonijele našem trijumfu. U odličnoj formi nije ga poremetio ni desetodnevni izostanak iz uobičajenog ritma, nakon čega je odradio samo jedan zajednički trening sa suigračima…
Domaći dečki zabili za novi trijumf
Bez obzira na to što je u svakoj pobjedi najmanje bitno tko je strijelac, ipak nam je posebno drago što su to u ovako značajnom ogledu bili naši dečki, mladići koji su stasavali u B momčadi da bi se potom prometnuli u vrlo važne prvotimce. Pilj je lukavim pogotkom prvi matirao Livakovića okrunivši na najbolji način zaista lijepu akciju Osijeka. Silva je karakteristično projurio desnim krilom, neposredno prije nego što bi lopta završila izvan igrališta odlično je proigrao Miereza u šesnaestercu, da bi Argentinac nesebično asistirao Pilju koji je bio u još boljoj, izglednijoj situaciji za udarac. Naš je veznjak u tom trenutku savršeno reagirao i milimetarski točno, pokraj trojice onih koji su mu krenuli u blok, naciljao desni donji kut. Potvrdu zasluženog trijumfa dočekali smo u 89. minuti kada je Jurčević idealno iz kuta ubacio loptu u gužvu pred Livakovića, a na drugoj vratnici je Žaper glavom s pola metra od gol-linije bio egzekutor za konačnih 2:0.
U deset nastupa – devet pobjeda i jedan remi
Dakle, Osječani su se pobrinuli za prvi Dinamov poraz u HNL-u ove sezone. Bez obzira i na činjenicu da im je kadar ostao okrnjen uslijed korone, da je i Kleinheisler morao izostati zbog ozljede, vjerovali su u sebe, u svoju snagu i kvalitetu. I u pobjednički mentalitet, što je vrlo bitno. Nužno je respektirati spoznaju da je s druge strane bila momčad puna reprezentativaca, no nisu Bijelo-plavi posustali u svom uspješnom nizu. Sjetite se kakvo je bilo ozračje nakon onog maksimirskog dvoboja u kojem je Osijek ljetos stvarao i promašivao prilike, a Dinamo je uvjerljivo pobijedio. Sada je toliko toga drukčije, pozitivnije i optimističnije. I bodovna razlika u odnosu na aktualnog prvaka je bitno smanjena, trenutno ta prednost iznosi tri boda i dakako da je sasvim dostižna. Posebice iz perspektive da smo u deset ogleda pod Bjeličinim vodstvom u državnom prvenstvu i Kupu ostvarili devet pobjeda i jedan remi.